BLAGOSLOV – deseti dan(i)

U naslovu je, kao što vidite, dragi čitatelji, danu dodano "i" u zagradama - zato što je ovo izvještaj o završetku "blagoslovne akcije" koja je trajala tijekom nekoliko dana, ali svaki dan po malo. A redni broj deset ostavili smo zato što je također Deset Božjih zapovijedi i zato što su nam neki predbacivali da što to radimo deset dana… (ili: "Nikad u Brlogu blagoslov nije trajao tako dugo!"). Ali mi se na to ne obaziremo i ravnamo se po starom klasičnom pravilu: ako je nešto lijepo, onda neka traje što duže (čak i ako je naporno)!

Dakle, ovako je bilo – opet sve po ne-planu, tj. ništa po planu...(da se držimo raspreda)!
U subotu (18.1.) smo doista s velikom radošću posjetili Lončare ter dvije obitelji u Glavacama – Paveliće i Dunkoviće… To je bila divna avantura... - malo ljudi, a mnogo lijepih susreta i iznenađenja... Sve kuće u Klancu su uz cestu i ostalo je veoma malo pravih bliskih susjeda (i komšija) jer su uglavnom i po nekoliko kilometara udaljeni jedni od drugih. A Lončari – posebni i po raspelu na ulazu u zaselak koji tvori cjelinu - zbog odumiranja i stalnog iseljavanja (a rat je posebna priča!) danas su spali samo na trinaest žitelja u sedam kuća.
U prvoj kući, sa starom lipom u dvorištu, samac Ivan s tugom u glasu pokazuje nam fotografije svoje rodbine koja živi u Otočcu i drugdje. Njegova susjeda Kata, koja je do prošle godine živjela na katu a sada je prešla u prizemlje jer jedva hoda (ipak "blagoslov mora biti gore!"), rođena je 1932. godine. Spomenuta lipa je više od stotinu godina izdržala sve nedaće do nedavnog rata i upravo je od njezine zapaljene kuće "izgubila" cijelu stranu debla ali se uspjela održati i zacijeliti "spaljena leđa" – baš kao i baka Kata, unatoč bolesti i samoći.
A prva kuća zdesna djeluje kao puna života. Troje članova obitelji – osamdesetogodišnji Ivan i Nevenka sa sinom Tomicom – puni su vedrine. Nakon molitve zajedno smo gledali u kalendar kada ove godine "pada" slavlje "Elizabete" – srećom, blagdan Pohoda BDM poklapa se sa zadnjom subotom u svibnju – jer se Tomica s pravom požalio župniku da su bili slabo obaviješteni o slavlju "Elizabete" prošle godine. Don Anđelko im je obećao da će ispraviti taj propust i donijeti "Vrilo" (jer ga više nije imao ni u autu). Slična radost na licima bila je i kod "Šmitovih" – to je nadimak obitelji Marka i Ružice, koji su nešto mlađi ali ipak kažu da ih bolesti pritišću. Fotografirali smo i njih i njihov zanimljiv kokošinjac na kamenu uz kuću. Zanimljiv je ovo kutak naše župe – divljina prirode ima neku posebnu pitomost… nekoć je tu na širokom prostoru bujao život… danas je pust kraj… pun iznenađenja (nažalost i neočišćenih mina!)…
Lijepo i višestruko iznenađenje dočekalo nas je već u dvorištu posljednje kuće, na maloj uzvisini – buka piljenja i struganja u garaži (što lani nismo čuli)! Izišla je baka Stana i uvela nas, gle čuda, u – stolarsku radionicu. Iznenađeni, za strojem smo našli njezina Dragoslava, trenutno direktora i jedinog djelatnika. Obrt je otvorio u travnju prošle godine i sa zadovoljstvom kaže da posao dobro ide, a sudeći po izlošcima s kojima su on i mama pozirali, nema sumnje da će imati dovoljno naručbi. Hvala Bogu što smo i to doživjeli. Nakon blagoslova u kući, blagoslovili smo i radionicu, a potom nam je baka Stana pozirala sa svojom mačkom Severinom!
U susjedstvu, na kraju drugog odvojka Lončara dočekali su nas Nikola i Marija. Oni su nas iznenadili umjetničkim slikama u lijepo uređenoj kući, zatim pekmezom od raznovrsnog voća što ga sami uberu u prirodi – pa čak i od smokava (nisu nam otkrili gdje su ih ubrali, ali važno je da je župnik dobio teglu na dar!), ali i katalog Nikoline tvrtke TRGOLEPTIR u Rijeci, koja proizvodi radna odijela za različite profesije. Hvala Bogu, još nešto lijepo u našoj župi Brlog.
U "nastavku programa" posjetili smo dvije obitelji uz cestu, kojima susjedstvo "spaja" udaljenost veća od kilometra, a prije toga svratili smo do velikog spomenika palim braniteljima i pomolili se za njih, kao i za dvojicu domaćih ljudi, čiji su mali spomenici u šumi uz cestu. Dvočlana obitelj Velić, baka Katarina, koja ulazi u 81. godinu, i njezin sin Ivan, posljednja je (gledano od crkve) na adresi Drenov Klanac, a obitelj Josipa Pavelića prva je u Glavacama. Nažalost, nismo zatekli punu kuću ljudi kao prošle godine, jer svi su osim gazdarice Kate bili na poslu ili u školi… Župnik je obećao da će doći na kavu kad svi budu na okupu…
A posljednji – i jedini stalni stanovnik u Glavacama – kao na straži, prema pjesmi "odavno smo graničari stari", ispod pravoslavne crkve Sv. Petke, živi "Sremac" Ivan Dunković sa svojom Ružom. O svemu voli razgovarati (politika je neizbježna tema pa je spomenuo kako mu je u mjestu gdje je živio u Srijemu gotovo bliski susjed bio i likvidirani Đureković… ali neke je podatke bolje ne navoditi, naglasio je Ivan), a simpatično zvuči njegov vojvođanski naglasak… Djeca su im s obiteljima u Otočcu, ali oni se iz Glavaca ne daju…
Slično, ali na drugi način, ne da se i bori se s nedaćama i Đuro Žakula, kojega smo kao posljednjeg posjetili na povratku. Nažalost, i ove je godine bio sam kod kuće jer mu je supruga Zdenka opet na pretragama u Rijeci. Nakon molitve župnik je fotografirao jedini okićeni bor ("Nema ga tko skinuti", kaže Đuro) ter domaćina obavijestio da je u Kompolju svakoga 11. u mjesecu sveta misa za sve koji su bolesni pa neka znaju da i za njih molimo. Đuro je spremno odgovorio da će to reći supruzi i opet ponovio lanjsku želju da se kod njega okupe don Anđelko, bivši župnik Rajković i otočki paroh Slađan. To bi doista bila jako lijepa gesta upravo u molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana!

U nedjelju (19.1.), nakon što se župnik, poslije mise u 13,00 sati, vratio s Vratnika svratio je najprije do obitelji Vrban u Kompolju, gdje je prije bio dogovorio blagoslov i ručak. Ali opet sa zakašnjenjem jer je na Vratniku iznenada pozvan da jednoj teško bolesnoj baki podijeli svete sakramente… Poslije molitve Tomislava je najavila iznenađenje, a Darko se samo smješkao. Bilo je to doista nešto za "čovjeka s mora" – fine "lignje po lički" (domaća juha se predpostavlja). Zalijevali smo ih cabernetom, a "dotukle" su nas palačinke sa sladoledom i šumskim voćem…
Poslije toga druženja blagoslov je krenuo od obitelji brloške mežnjarice Mire PERKOVIĆ, nakon što je "pala" kava s kolačima (jer Ivana sutra, na Fabijanovo, ima rođendan - ČESTITAMO!). No još je nešto vrijedno čestitke – prvi put su sa župnikom išle u blagoslov sestre Mihaela i Jasna Perković, koje su stalne ministrantice u Brlogu. Zato je blagoslovnu molitvu kod obitelji Andrije i Milene Jurković don Anđelko nazvao povijesnom pa je to zavrijedilo i zajedničku fotografiju s cijelom obitelji. Zanimljiva je bila i diskusija o nekim životnim temama, koju je župnik zaključio da ujutro trebamo Bogu zahvaliti za novi dan, jer uvečer prije spavanja nitko ne može biti siguran da će se ujutro probuditi, pa nam je dakle svaki novi dan novi Božji dar!
Potom smo posjetili baku Milku Jurković, sestru brloške legende, bivšeg mežnjara Ivana Jurkovića, s kojim je upravo bila telefonom razgovarala kad smo pozvonili i kratko čekali u mraku pred vratima (jer je već, za starije osobe, bilo jako kasno). Malo smo popričali s bakom Milkom koja je puna neke posebne dragosti i baš joj je bilo drago da župnik nije došao sam nego s djecom pa je rado pristala na zajedničku fotografiju. A tako je bilo i kod njezine susjede Ruže Jurković, koja je bila sama jer je sin Zlatko "negdje u selu"…
Na kraju dana pohodili smo obitelj Ane Jurković, kod koje je prošle godine još bila kći Ljubica s budućim zetom Markom iz Krivoga Puta – oni su sada u Senju, a Ana je već baka, a njezin sin Mile mladi ujak.

U ponedjeljak (20.1.) na Fabijanovo župnik je poslije podne (i prije večernje mise u Otočcu) posjetio samo dvije obitelji. Najprije je bio kod Marije i Karla Jurkovića, s kojima živi i sin Joso, a potom kod prije spomenutog Ivana Jurkovića s kojim živi i sin Ilija, ali im redovito svakog tjedna iz Otočca dolazi sin Mile i ostaje nekoliko dana ter im pripremi i sredi sve što je potrebno. Ivan i Ilija su i sada redoviti na svakoj sv. misi, nakon što je dužnost mežnjarice preuzela Mira Perković. Kod njih smo također probali izvrsnu savijaču od jabuka, koju je napravila Ivanova sestra Milka, koju smo posjetili sinoć.
Prije toga smo, u prolazu, po već prilično kišnom vrjemenu, fotografirali i pravoslavnu i našu katoličku crkvu ter se pomolili za jedinstvo i slogu svih Kristovih učenika (jer godine prolaze, a vrlo sporo se mijenjaju odnosi među kršćanskom braćom, pa se stječe dojam kao da i na tzv. međureligijske odnose općenito utječu oni koji ne drže ni do kakve Crkve ili su možda ateisti i agnostici). Od politike se, nažalost, prema dosadašnjem iskustvu, u tom smislu teško može očekivati nekakav pozitivan pomak. Zato bi svi kršćani najprije trebali početi zajedno moliti, kako bi se stvorio zdrav temelj za normalne ljudske odnose i primjeran kršćanski suživot…

Utorak (21.1.), ujedno i posljednji dan blagoslova u Brlogu, također je bio po mnogočemu poseban. Razmjerno visokih osam stupnjeva ulijevali su optimizam unatoč kišnom pogledu prema Brloškoj Dubravi. Naš trojac – sestre Mihaela i Jasna Perković i župnik don Anđelko – najprije je posjetio mladu obitelj Mirjane Jurković, s kojom je kod kuće bila mala Natalia, dok su tata Veljko i seka Dorotea bili na poslu odnosno u školi. Nakon fotografiranja kod "Spasitelja" (kako narod od milja naziva raspelo na raskrižju s glavnom cestom), na putu prema obitelji Stipe Jurkovića-Šagana, koji je župnika dvije godine zaredom vodio po cijeloj župi, razveselili smo novoj kući u izgradnji na ulazu u zaselak. Odmah potom susreli smo Stipina brata Ivicu na odlasku nekamo, koji je u šali dodao da ne bježi nikamo nego mora po unuka u školu. Slatko smo se nasmijali i dodali da ćemo ga pričekati na "produženoj kavi". A nju je, nakon poziranja sa Stipom uz upravo nacijepana drva pred kućom ter zajedničke molitve u kući, skuhala njegova supruga Ružica. Odmah smo njihova Željka "nagovorili" da ide s nama dalje u blagoslov, a župnik će mu opravdati izostanak iz škole. "Jedva" je prihvatio – jer su ga potaknuli i baka Dragica i susjed Dane (Vidić) koji se kod njih zatekao.
U međuvrjemenu "stric Ivica" Jurković već se bio vratio pa smo se razveselili kad smo kod njih u kući zatekli "ekipu u punom sastavu" – svih sedam članova najbrojnije obitelji u Dubravi. Baki Danki morali smo odbiti ljubaznu ponudu kave i rakije, a njihov Marko samo se smješkao i gledao suprugu Draganu s najmlađom Enom-Jelenom u naručju, dok su se đak-prvak Marko i godinu mlađi Matej skrivali iza mame. Nakon molitve razveselili su nas viješću da je spomenuta novogradnja novi dom te mlade obitelji pa smo s radošću prihvatili poziv na slavlje i blagoslov prigodom useljenja.
Zatim smo se, po preciznim Stipinim uputama koje je Željko izvrsno zapamtio, vratili na glavni odvojak ceste i produžili do "tete Finke", kako je svi od milja zovu, koja – nakon smrti supruga u lipnju prošle godine - sama živi u lijepo uređenoj kući na putu prema "Vilašima" (koje smo htjeli posjetiti poslije podne). Iako pod teretom bolesti, nije se mogla sakriti njezina radost zbog ovoga susreta. Nakon molitve ponudila nam je krasnu pitu s jabukom i veselo pokazala na zidu fotografije svojih najdražih, a posebno jubilarnu za 25. obljetnicu braka sa suprugom Draganom. Razveselila se i fotografiranju s ministrantima, kao i snimanju njezinih jaslica.
Potom smo se vratili natrag do dida Dane Jurkovića-Zeca (ovdje su svi Jurkovići – nekoć ih je bilo 40 obitelji! – pa zato svi imaju neki nadimak), koji je prije sa svojom Baricom redovito dolazio na sv. misu traktorom. Sada ga, žali se, bolest prisiljava da se ne može maknuti od kuće. Ipak se obradovao kad smo ga zamolili da malo zasvira na svojoj omiljenoj tamburici, a zatim je i župnik pokazao nije zaboravio "držati u ruci" taj instrument.
A onda nas je iznenadio poziv člana ŽPV Mile Jurkovića-Zeca, koji je susjed "tete Finke", da se vratimo k njemu (prije smo ga zvali, ali se nije javljao jer je bio kod pčela). Did Dane rado je pošao s nama. U kući smo susreli i Miline roditelje pa je ta "vikend-kućica" najednom bila puna ljudi. Mile je don Anđelka iznenadio staklenkom meda, što je on popratio komentarom da sada ima lijepu zbirku za izložbu (koliko ih je već dobio na dar).
Onda smo se ponovno vratili prema Dubravi najprije posjetili Danu Jurkovića-Vidića i njegovu Mariju. Poslije molitve župnika su podsjetili gdje im žive djeca s obiteljima pa su tako i pozirali s fotografijom jednoga lijepog obiteljskog događaja. Baka Marija župnika je razveselila darom domaćeg sira. Zanimljivo, sljedeći kojega smo posjetili ima upravo taj nadimak – Sir. To je Mile Jurković, jedini samac u ovom "kvartu" i među najmlađima od starijih, koji zato živi pored najstarijih kuća – kuhinja je sagrađena prije više od dvjesta godina, a zgrada pored nje je malo mlađa. U vrlo trošnom su stanju, ali već imaju muzejsku vrijednost.

Vožnju smo sada nastavili neasfaltiranim putem, ali neusporedivo boljim nego lani, jer je dobro nasut šljunkom. Kod bake Kate Jurković-Šagan, dočekao nas je na dvorištu njezin unuk Danijel, dok su ona i njegova mama Božica bile u kući jer je sipila sitna kišica, a stariji brat Željko bio je negdje… Baku Katu don Anđelko je iznenadio kazavši da se zove kao i njegova mama ter da su rođene iste godine… A s Danijelom je župnik razgovarao o nečemu što drugi nisu čuli…
Naši sljedeći domaćini Jurkovići bili su Marko i Stana koji imaju nadimak Keča. I oni su župniku pričali o svojoj djeci pa smo svi zajedno pregledali fotografije s brojnih zajedničkih slavlja.
Zajedničko fotografiranje obavili smo nakon molitve i kod posljednje obitelji Mile Perišića-Miće i njegove Marice, kod kojih smo opet susreli Milu-Zeca s roditeljima. Taj susret nije bio slučajan jer je po njima "teta Finka" poslala "nešto za župnika što mu je zaboravila dati". To je don Anđelka veoma razveselilo, a žao mu je bilo što je Mile kod fotografiranja morao glumiti Rodinova "Mislioca" kako mu se ne bi vidjela oteklina od uboda pčele… - barem smo se od srca nasmijali…
Kod bake Mande-Maše Perišić, koja nam je bila posljednja na cesti prema Kompolju, a živi sama nakon smrti supruga Ivana (u veljači prošle godine), susreli smo njezina sina Božu koji s obitelji živi u Senju i Željkova tatu Stipu. Poslije molitve malo smo "pretresali" razne aktualne teme i poslušali opet pametan Stipin savjet da "dok je dana" ipak posjetimo "babu Julu", koja – kao što je nekad bilo u pričama, sa svojima živi daleko iza brda. Željko je već gore bio, ali je zato sestricama kao avantura djelovala vožnja kroz šumu po razrovanoj i uskoj cesti (koja se "japanski" zove "rupa-pa-jama", rekao im je župnik) pa zatim, nakon što se s lijeve strane ugleda nekadašnji kanjon Gacke u Drenovu Klancu, a s desne nekoliko kućica gore u šumi, pored šumskog odvojka, iza kojeg su lovci postavili mete za gađanje (priča Željko koji je svašta čuo), put vijuga i penje se prema kućama koje smo vidjeli izdaleka. Dočekao nas je veliki bijeli pas, koji nije djelovao opasno kao lani, ali nismo izlazili iz auta dok nas Nada i baka Jula nisu uvele u kuću, koju su preuredile tako da se ne moraju stalno hodati po stubištu gore-dolje… Baka Jula nam je svašta napričala u malo vrjemena… i još bi da nismo morali požuriti u Grubore… jer je oblačno vrijeme pokazivalo da se polako približava sumrak…

U Gruborima, do kojih se dolazi nadvožnjakom preko A1, u tri kuće živi četvero župljana. Najprije smo posjetili supružnike Ivana i Nevenku Pejanović, kod kojih se župnik jako iznenadio činjenicom da Ivan u kolovozu napunja 80 godina, a "izgleda kao mladić". Don Anđelko im je obećao pribaviti neke podatke iz starih župnih matičnih knjiga, a potom smo pohodili dvije Mande istoga prezimena koje žive same. Prva je zapravo Mandica, kako ju je zvao pokojni suprug Dane Grubor, a druga je Manda, također Grubor, ali je lani prešla 80. godinu… Tako smo u tom zaseoku utvrdili iskustvo da život juri… baš kao automobili po autocesti koja im prolazi upravo ispod kuća…
Tako je pohodom tim našim župljanima završila "blagoslovna turneja" u Brlogu. Mežnjarica Mira već nam je sms-porukom javila da je ručak gotov pa smo u 16,30 bili zajedno za obiteljskim stolom… Nismo baš bili "pretjerano gladni", ali nam je godila fina domaća juha, kao i meso s pečenim krumpirom, a smeđi suhi kolač od jabuka koji je umijesila jučerašnja slavljenica Ivana posebno se dobro "išao" uz kavicu s mlijekom… Razišli smo se s pozdravom: "Vidimo se u nedjelju!" – jer je posljednja u mjesecu pa je u Brlogu redovita sveta misa…

Na kraju dana, poslije večernje mise u Kompolju, župnik je sam pohodio obitelj Darka i Vere Odorčić, tj. obitelj našega ministranta Nikole, kojega smo – zajedno s Anom-Marijom i Milanom – strpljivo do molitve čekali da dođe iz školske "druge smjene". Zatim smo zajedno večerali fine domaće mesne proizvode s policama, a nakon jela razgovarali o raznim temama i vratili se u obiteljsku i župnu prošlost pregledavajući fotografije… od kojih su župniku posebno bile zanimljive one vrlo stare i crno-bijele…

Uz veliku zahvalu svima za srdačnost, pobožnu zajedničku molitvu, susretljivost i darove, umjesto zaključka moramo istaknuti da smo danas uspjeli sve završiti po planu samo zahvaljujući vlč. Juri Ladišiću koji je prihvatio obaviti sprovod pokojne Marije Lončar, mame Đurđe Branković, kojoj također zahvaljujemo na razumijevanju što je župnik "dao prednost blagoslovu", jer – kako smo i planirali – sutra, tj. u srijedu (22. siječnja) oko 10,00 sati kreće "blagoslovni pohod" obiteljima u CRNOM KALU, koji pripada župi Vratnik (što nismo smjeli odgađati, jer vrjemenska prognoza "prijeti" snijegom...)!

Nedjelja, 19. Siječanj 2014.

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>