Dan mladosti naše Biskupije

PROPOVIJED NAŠEGA BISKUPA MILE
na slavlju 15. obljetnice utemeljenja Gospićko-senjske biskupije
Gospić-katedrala, 25. svibnja 2015.

Danas Crkva slavi Mariju Majku Crkve. Za tu prigodu imamo ponuđeno više evanđeoskih čitanja. Izabrao sam ovo gdje Isus s križa daje apostolu Ivanu Mariju za Majku, a Mariji Ivana za sina. Tu možemo najbolje prepoznati smisao ovog blagdana - Marija je Majka Crkve jer je u tijeku rađanja Crkve kroz Isusovu patnju i njegova majka Marija bila supatnica.
Majka i rađanje veoma su bliski pojmovi. Ima vrijeme zaljubljivanja, vrijeme povezivanja muškoga i ženskoga („Muško i žensko stvori ih“), vrijeme nošenja začetoga djeteta, ali i vrijeme rađanja. Taj zadnji čin je uvijek težak i bolan. Upravo je spomenuti evanđelist Ivan zabilježio ove Isusove riječ na posljednjoj večeri:
„žena kad rađa žalosna je jer je došao njezin čas,
ali kad rodi dijete ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet“ (Iv 16, 21)

U Isusovim govorimo često čujemo da njegov čas još nije došao. Upravo u vrijeme patnje kaže da je došao njegov čas. Kao ženi za rađanje. Muku žene koja rađa Isus uspoređuje sa svojom mukom jer je zapravo tada bilo rađanje Crkve. Taj Isusov čas je također mučan i težak i to tako težak da moli Oca ako je moguće da ga mimoiđe, ali ga prihvaća jer je Očeva volja spasenje ljudi, rađanje novoga čovjeka. „Gotovo je! Dođe čas. Evo predaje se Sin čovječji“ (Mk 14, 41). No, imajući pred sobom velebno djelo spasenja, Isus u tom mučnom času već nazire svoju proslavu upravo zato jer je slobodno prihvatio taj teški čas. „Došao je čas da se proslavi Sin čovječji!“( Iv 12, 23). Marija je suotkupitaljica i sudionica rađanja novoga čovjeka po slici Sina Božjega jer je zajedno sa svojim Sinom proživljavala svu njegovu patnju. Ona je bila i njezina patnja.

Svako rađanja i svako rođenje ima i svoj bolni čas. To je jednostavno zakon života. Taj čas treba prihvatiti inače nema obogaćenja života. Mi stariji se sjećamo kako je bilo bolno rađanje samostalne hrvatske države. To bolno rađanje posebno se osjetilo ovdje u Gospiću i u Lici, na području naše biskupije. Da nije bilo žilavosti i spremnosti na taj bolni dio, ne bismo imali slobodnu Hrvatsku.

Ta dionica bolnog rađanja postojala je i u nastanku naše Biskupije. Pred 15. godina nastao je čas kada smo se mogli radovati, ali postojao je i čas, i to više njih, kada je trebalo trpjeti. Na koncu bio je tu opći konsenzus cijele Hrvatske, ali bilo je trenutaka sve tamo od oslobođenja od Turaka pa do 20. stoljeća kada se ta ideja gurala u stranu i obezvrjeđivala, bilo je i do nedavna onih koji su se grohotom smijali pri spomenu biskupije u Lici. Mene je među ostalim mučila činjenica da je 17 svećenika s ovoga prostora željelo ostati na području druge biskupije, a samo jedan s Riječke biskupije prihvatio je da ostane ovdje (Mons. Marijan Ožura, naš najstariji svećenik). Na dan uspostave biskupije parafrazirao sam u Kolakvcu Virgilijev stih: O kako je teško bilo utemeljiti rimski narod, primijenivši ga na naš slučaj: Kako je teško bilo osnovati Gospićko-senjsku biskupiju. No, kad bi bilo sve bez muke, ništa se velikoga ne bi ni rodilo. A doista je velika stvar da je ovdje konačno osnovano biskupsko središte i razumljivo je da je i to rađanje imalo svoje bolne dionice.

Još je teže bilo rađanje Crkve hrvatskih mučenika. Trebalo je našem narodu dati jasnu poruku da njegove žrtve i njegove patnje nisu nešto beskorisno, da su to dragocjeni biseri, da su to časovi stvaranja i rađanja Božje Hrvatske, kakvu je prepoznao i veliki papa Ivan Pavao II. Više puta sam sebi govorio, a i svojim suradnicima: ne možeš graditi crkvu mučenicima uz zabavnu pjesmu. Trebaš osjetiti i sam na svojoj koži vrijednost patnje i žrtve i to uvjerenje javno i privatno svjedočiti. I trebaš i danas biti spreman mirno podnijeti kada naiđeš i na člana župnog pastoralnog vijeća koji ti se uoči hvali da nije nikada bio na Udbini niti će ikada onamo ići. No i taj ti pomaže da shvatiš vrijednost patnje i poniženja, jer ako to ne naučiš nisi sposoban ništa vrijedno ni pokrenuti ni ostvariti. Naši veliki protivnici znaju nerijetko postati veliki pomoćnici. Makar to i ne htjeli. Badava ti pokretati velike projekte ako nisi spreman prihvatiti bolnu i mučnu dionicu njihovih ostvarivanja.

Želim reći da svaki kršćanin treba biti spreman na taj bolni dio rađanja i obogaćivanja života. Kada se izgubi osjećaj za vrijednost patnje i Krist ti postane neki iracionalni ekshibicionist, žrtve samo mučno izgubljeni životi, a mučenici jadnici izgubljeni u vremenu i prostoru. Mi smo se odazvali pozivu svetoga Ivana Pavla II. da častimo svoje mučenike i da ih nasljedujemo. Na čast tome papi mi ćemo prekosutra blagosloviti temelje crkve u Lapačkoj dolini gdje su Hrvati i katolici mahom poubijani ubrzo nakon „prve puške“. Katolici su se vratili u tu dolinu, ne s puškom, nego opet bježeći od puške. Ali tu su, i treba im crkva.

Braćo i sestre, gdje je izgubljen osjećaj za vrijednost žrtve i patnje, gdje se ne prihvaća „bolno rađanje“, tu se širi „humano umiranje“ i kultura smrti. No, prisjetimo se prvih stoljeća kada su kršćani bili kao ovce za klanje, ali su upravo ti kršćani svojom žrtvom preporodili svijet i postavili zdrave temelje društvu koje je već tonulo. Onaj koji bježi od svakog napora i žrtve, koji ne želi preuzeti odgovornost i unijeti sebe za dobro drugih, taj daje svoj doprinos umiranju naroda. Uzdižući osjećaj za vrijednost žrtve na našim prostorima željeli smo se uključiti među one koji rade na tome da na ovim prostorima svakim danom život bude jači, a to znači da bude ovo područje životnije upravo zato jer ga svojim plodovima obogaćuje i hrani Gospićko-senjska biskupija.

Utorak, 26. Svibanj 2015.

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>