Propovijed biskupa Bogovića na dan Stipanje

Ljetna Stipanja u Kompolju, 19.8. 2017. - 210. obljetnica župe

VJEČNA VRIJEDNOST ŽRTVE NAŠIH VELIKANA – MUČENIKA

Želim najprije zahvaliti svima onima koji su, zajedno sa župnikom don Anđelkom, uspjeli obnoviti ovu crkvu i onima koji su im u tome pomogli.
Sinoć smo ovdje govorili kako je potrebno našu sadašnjost graditi na čvrstim temeljima naše prošlosti, na "tvrdoj stini" kako kaže pjesma. Zato je župnik sa župnim pastoralnim vijećem odlučio da se 210. obljetnica župe iskoristi za duhovnu obnovu, za rast župe u vjernosti svojem temelju Isusu Kristu. Stoga je potrebno reći nekoliko riječ o prošlosti ove župne zajednice.

Kad je prošla turska opasnost, u Gackoj su početkom 18. stoljeća nicale crkve oko kojih su se okupljali ljudi pa nastaje kršćanski preporod u ovom kraju. Crkve su najprije dobile mjesne kapelane, a onda su 1807. te kapelanije postale samostalnim župama. Među tim župama je i župa Kompolje. Tako ove godine slavimo 210. obljetnicu župe, a ujedno 215. obljetnicu crkve, koja je podignuta pet godina prije osnutka župe (1802.). Za zaštitnika župe izabran je kršćanski velikan Sv. Stjepan Prvomučenik.

1. Popis velikana. Svijet radi svoju ljestvicu vrijednosti: najutjecajniji, najbogatiji, svjetski i hrvatski velikani; naj ovi, naj oni. Često su te ljestvice jako varljive. Naime, Bog uvijek treba biti temelj svakoga veličanja – kao što je Marija pjevala: Veliča duša moja Gospodina (Lk 1,46sl.). Jer uvijek je opasno kada predmet veličanja postane čovjek, bilo da se sam nametne, bilo da ga okruženje takvim gleda. Isus je živio vrijednosni sustav po kojemu se čovjek spašava živeći za drugoga. I za taj vrijednosni sustav je umro. Imao je tako spasonosan stav i sustav za koji se isplati i umrijeti.

Zato mi kao velikane slavimo naše mučenike – oni slijede janje (ne vuka!) kamo god ide. Jer, osim Isusa, nema drugog imena u kojemu bi nam bilo dano spasenje (v. Dj 4,12). Zato je apostol Petar rekao Isusu: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (Iv 6,68).
Apostoli su dobili zadaću naviještati svijetu ono što je za nj spasonosno. Nisu se umorili ni ondje gdje nisu bili shvaćeni, niti su odustali kada su ih mučili i ubijali nevine. Ni Stjepan ne vidi problem u tome što ga svijet nevina osuđuje. On znade kome je povjerovao (usp. 2Tim 1,12). Nije pretrčavao drugima kad je bilo "gusto". U svome najjačem, mučeničkom izdanju nije kršćanstvu padalo na pamet terorističkim jedinicama zastrašivati svijet oko sebe. Kada je Krist preda nama uvijek smo na putu spasenja, uvijek Istinu svjedočimo svijetu, uvijek smo na putu pobjede, pa makar bacaju na nas kamenje, kao što su bacali na Stjepana.

2. Medalje i odličja. Ovih dana gledali smo kako se na velikom sportskom natjecanju u Londonu na postolje penju pobjednici s medaljama. Bilo nam je drago kada smo vidjeli na najvišem postolju i pobjednicu iz našega naroda. Pobjednici pokazuju svoje medalje kao svoj uspjeh i time se žele pred svim gledateljima pohvaliti i podičiti. Neki jer su brže od drugih trčali, plivali, bacali disk ili koplje… i sl.

A čime se podičio Isus pred svojima na dan svoje pobjede nad smrću - najsjajnije, najčišće, najveće za svijet i čovjeka, na dan uskrsnuća? Pokazao im je ruke i bok - pokazao im je svoje rane! Zato je najveće odličje za kršćanina ne kada ostavi nekoga iza sebe u nekoj sportskoj disciplini, ili nečemu drugome (vlasti ili bogatstvu), nego kada stekne rane jer se žrtvovao za drugoga. To je bilo 'natjecanje' prvih kršćana, dok su se Rimljani veselili gledajući kako u amfiteatru jači muči slabijega.

Kršćanstvo je najbrže raslo i jačalo u vrijeme kada je bilo najviše mučenika. Time je ono dokazivalo svoju neslomljivu životnost. A to je zapravo i prirodni zakon rasta. Naime, kada je u tijelu jedan dio ugrožen, kada se pojavi rana, tada iz svih drugih dijelova tijela dolazi pomoć, pa i uz rizik da ti 'pomoćnici' tu poginu. Liječnici kažu da je svaka rana groblje bijelih krvnih zrnaca i drugih koji su pritekli u pomoć. No kada ne bi bilo te spremnosti organizma da se brani, kažemo da tada tijelo gubi imunitet i svaki virus može napraviti veliku štetu. U tom slučaju tijelo nema izgleda da preživi jer ga nema tko braniti ni hraniti.

Slično se može reći i za širu zajednicu. Ako nema ljudi koji će biti spremni sve uložiti pa i vlastiti život, zajedništvo nema šanse da preživi. Mi smo u vrijeme agresije na Hrvatsku spoznali kako nam je tkivo Hrvatske zdravo, tj. da je naša nacionalna krvna slika zdrava. Društvo je toliko zdravije koliko je u njemu jača spremnost zajednice da živi i žrtvuje se za pojedinca i pojedinca da živi i žrtvuje se za zajednicu. Dokazali smo jaki imunitet jer su branitelji stizali do svake rane na tijelu Hrvatske, a neki su to platili svojim životima.

Tu školu kako treba biti spreman i umrijeti za drugoga učimo najbolje na križnom putu. Zato je Isus želio da upravo to bude rečeno uvijek kada se kršćani sastaju. To ćemo i mi danas ponoviti na podizanju kad budemo spomenuli isusove riječi: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje… ovo je krv moja koja se za vas prolijeva…" Iz te činjenice rasla je i razvijala se Crkva.

3. Prenošenje. Kršćani su zapisivali imena, dan i mjesto gdje je mučenik poginuo. Od toga je nastao martirologij i kršćanski kalendar. Slali su drugim crkvama imena svojih mučenika i tako je nastala mučenička 'mreža'. Martirologij je povezao raspršene zajednice. Sveti Jeronim govori kako je išao u katakombe na grobove mučenika.

Također, slavio se Dies natalis – dan rođenja (za nebo) i Dan prenošenja u gradsku crkvu. Naime, kršćanski mučenici u mnogo slučajeva pokopani su na mjestu stradanja. I onamo su krišom dolazili vjernici pazeći često da ih nitko ne vidi, kao što smo i mi nakon 1945. odlazili na mjesta pogibije naših ljudi. Kada je došla sloboda kršćani su prenosili njihove ostatke (moći) u župnu crkvu. I dan prenošenja se svečano slavio. Tako su neki sveci imali u godini dva dana: dies natalis (smrti) i dies translationis (prenošenje). Prenosili su ostatke svih pokojnih, a Crkva je posebno pazila na svoje mučenike. Oni nisu samo blago jedne obitelji, nego cijele obitelji koja se zove Crkva.

Kada je početkom 5. stoljeća pronađen grob Sv. Stjepana, prenijeli su i njegove grobne ostatke u župnu crkvu. Bilo je to 3. kolovoza 415. i taj se dan slavio uz onaj 26. prosinca, i sve do 1965. bio je u katoličkom kalendaru i taj dan. To je ljetna 'Stipanja'. Sada toga spomendana u kalendaru više nema, ali je njegov trag u Kompolju odnosno ostatak te predaje.
Nešto slično imamo i u naše vrijeme. Nakon što je 24. kolovoza 1947. ubijen svećenik Miroslav Bulešić, na sprovod nije smio doći nitko izvan mjesta, jedino članovi uže obitelji i jedan svećenik. Vlak se nije zaustavio na najbližoj postaji, kako nitko ne bi mogao otići u mjesto ukopa. Tek 1958. uz velike kontrole prenesen je na obiteljsko groblje u Svetvinčentu, premda je bila stroga kontrola. A tek je 2003. njegovo tijelo preneseno u župnu crkvu. To Je bilo 'prenošenje'.
Slično tome, mi smo 6. svibnja 2014. izvukli iz jame posmrtne ostatke članova obitelji Ivezić koji su u nju bili živi bačeni. Prenijeli smo ih na njihovo groblje tek 27. srpnja ove godine, na dan tzv. prve puške, čiji su oni bili žrtve.

4. U svakoj kršćanskoj obnovi nezaobilazna je tema smisao i vrijednost patnje. Na križnim putovima učimo se vrijednosti i smislu patnje, nevolje, raznih životnih križeva. Samo onaj koji tu školu dobro završi može postati velik u Božjim očima.
Današnji obnovitelj kompoljske crkve, župnik Kaćunko, radi duhovne obnove župne zajednice obnovio je postaje križnoga puta na mjesnoj Kalvariji. Zato smo i mi podigli na Udbini, u zemljopisnom središtu Hrvatske Crkvu hrvatskih mučenika, posvećenu svima onima koji su svoje živote izložili i založili za druge.
Na nacionalnoj razini želimo oformiti Hrvatski križni put s polazištem u Bleiburgu pa preko Vukovara na Krbavsko polje, podno Crkve hrvatskih mučenika. Sveti papa Ivan Pavao II. poručio je da su nam mučenici najbolji savjetnici za gradnju bolje budućnosti. Zato smo izgradili CHM. Pred nama je zadatak otkrivanje stratišta i prenošenje žrtava u groblje kojemu pripadaju, a za one kojima ne možemo doznati njihovo obiteljsko groblje pokopati ih u Svehrvatskom grobu na Krbavskom polju. Vjerujemo da su naši mučenici i žrtve najjače vezivno tkivo naše Crkve i našeg naroda. Naš narod nalazi se pred velikim ispitom kako se postaviti prema brojnim mučenicima i žrtvama koji su poslani u otpad. A to su djeca Božja i naša braća koji zaslužuju grob i dostojan pokop. Nismo još kod cijeloga 'Našašća', a malo se brinemo za 'Prenošenje'. Mi se sada u toj fazi trebamo pitati hoćemo li reagirati kao kršćani (ljudi) ili ćemo se složiti s onima koji su svukli s njih svako dostojanstvo i tretirali ih kao nekoristan otpad.

5. Stjepan je zagledan u nebo. I koga vidi? Vidi Onoga kojemu je povjerovao: Sina čovječjega gdje sjedi s desna Bogu.
Ovdje su uz ovu crkvu i s ovom crkvom ljudi živjeli više stoljeća. Ona im je uvijek pomagala da živeći svoju svakodnevicu podignu oči prema nebu. Neka ova obljetnica bude i u tom smislu obnova da vjernici podignu oči prema nebu i onda će im u tom pogledu biti mnogo lakše shvatiti zemlju, mnogo lakše moliti i praštati, kao što je to učinio Stjepan po uzoru na samoga Isusa Krista.

Propovijed biskupa Bogovića na dan Stipanje
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>