(Ča)robni 'Božić' i 'adventski' šund

Tradicija hrvatske božićne glazbe je prekrasna i više-manje je netaknuta, jer za razliku od američke kulture čija se božićna glazba većinom promiče u javnom prostoru, ona se nikad nije tijesno povezala s korporativnim Božićem. S druge strane, korporativni Božić ima velik problem, a to je da već više od 30 godina muku muči sa skladanjem božićnih pjesama…

--------------

Da je netko prije desetak, dvadeset godina govorio da će ljudi 2019. godine masovno ići »na advent«, da će čak postojati i »ćaća adventa« (i da će se umjesto o Bogu Otcu raditi o jednom lokalnom političaru), da će se u tom vrjemenu advent mjeriti debljinom i količinom debrecinki i kvalitetom sendviča, da će se birati najbolji advent u Europi - u najmanju bi se ruku slušatelju takvih priča barem malo digla obrva. Netko bi možda i pomislio da će društvo 2019. biti neko vjerski prosvjećenije od njegova kad će advent biti tako važan. I eto, advent se u manje od desetljeća nastoji prikazati ako ne važnijim, onda barem toliko važnim koliko i Božić.

Zapravo, sve se to sad već izmiješalo, preklopilo pa i prije početka adventa kite se božićna drvca, postavljaju se 'mrazeki' po ulicama i sav ostali božićni dekor. Sve zaliveno hektolitrima piva, kuhanoga vina, kobasica, senfa i pečenoga mesa - uz nezaobilaznu božićnu glazbu. Gledajući sliku nepreglednih kolona ljudi koji idu »na advent« koji bi po definiciji trebao biti ne događaj, nego vrijeme koje bi trebalo isto tako pozivati na isposništvo, molitvu i kontemplaciju skoroga Božića, čovjek ne može a da ne pomisli da je sve poludjelo.

Umjesto mira i blagoslova - histerija, trka, gužve, žderanje, lokanje, trošenje... I sve reciklirano, neoriginalno, lažno. Najgore je što je sve garnirano da se i božićna glazba poistovjeti s time. Najgore, jer mogu te pjesme biti i lijepe, ali u kontekstu svega što se događa čovjeku mogu čak i omrznuti.

Evo i dokaza. Prije dvije godine konzultantska tvrtka "Soundtrack your Brand" u Velikoj Britaniji, koja klijentima preporučuje kojom glazbom mogu povećati svoju prodaju, istražila je utjecaj božićne glazbe na ljude u trgovinama. Rezultati su bili takvi da je četvrtina prodavača rekla da ih pretjerano izlaganje božičnoj glazbi čini razdraženima i uništava im blagdansko raspoloženje, a nešto manje od 20 posto je reklo da im božićna glazba čak ozbiljno utječe na duševno zdravlje. Stoga je konzultantska tvrtka klijentima preporučila da ograniče puštanje božićne glazbe u dućanima na maksimalno jednu svakih 10 minuta. I 25 posto kupaca izrazilo je nezadovoljstvo pretjeranim izlaganjem božićnoj glazbi, a nešto manje od 30 posto izjavilo je da ih božićna glazba više podsjeća na materijalističku stranu blagdana nego na njihov pravi smisao.

Advent u hrvatskim gradovima može se uklopiti u to uništavanje »duha Božića«, a i u Hrvatskoj bi rezultati mogli bili slični jer baš kao i onaj pravi, svoj duh ima i takozvani korporativni Božić. Tradicija hrvatske božićne glazbe je prekrasna i više-manje je netaknuta, jer za razliku od američke kulture čija se božićna glazba većinom promiče u javnom prostoru, ona se nikad nije tijesno povezala s korporativnim Božićem. S druge strane, korporativni Božić ima velik problem, a to je da već više od 30 godina muku muči sa skladanjem božićnih pjesama. Očito je da je nadahnuće »zelembaćima« preslabo i nedovoljno da bi se izrodio pravi božićni hit.

NOSTALGIJA

Ono što se sluša na radiju u dućanima i na »adventima« u najvećoj je mjeri zabavna glazba s engleskoga govornoga područja, većinom američka. Tu je Hrvatska hendikepirana u odnosu na ostale europske zemlje koje ipak imaju svoju božićnu glazbu i koja nije isključivo crkvena. Iako se posljednjih 20 godina snimilo nešto svjetovnih božićnih pjesama, hrvatska zapravo tu glazbu gotovo i nema. Zbog komunizma nije ju ni mogla imati pa zapravo nije čudno što je danas osuđena na stranu glazbu. Album Kiće Slabinca iz 1984. godine rijetka je iznimka, ali na tom su albumu crkvene pjesme nazvane »narodnim«, uz tek tri obrade i - vjerojatno da bismo malo bili nalik na Zapad - uz pjesmu "We wish you a merry Christmas". Zanimljivo je i to da je baš te godine napisan i posljednji veliki globalni božićni hit, i to onaj Mariah Carrey – "All I want for Christmas is you". Od tada do danas nije napisan ni jedan pravi božićni hit, ali je zato napisano i producirano nebrojeno mnogo obrada.

Temom zašto više nema božićnih hitova bave se mnogi, što novinari, što glazbenici u SAD-u. A SAD je svoju »kulturu slavljenja Božića« doveo do takve razine da je gotovo nemoguće popisati sve društvene običaje i rituale koji su se razgranali tijekom dvadesetoga stoljeća, uključujući i glazbu: "Santa Claus is coming to town", "White Christmas", "Jingle bell rock", "Last Christmas", "Feliz navidad", "Let it snow"... Popis je nepregledan. Međutim, stao je.

Zanimljivo objašnjenje za to ponudio je novinar Washington Posta Christopher Ingraham koji je ustvrdio da se kraj božićne glazbe, ili kako ga on zove - njezino trajno zapinjanje u pedesetima, može povezati i s odlaskom "babby-boom" generacije, o čijim sjećanjima zapravo ovisi Božić na američki način.

Naime, pedesete i šezdesete godine prošloga stoljeća bile su godine neviđenoga prosperiteta u SAD-u, kad je obiteljski život još bio osnova društvene organizacije i kad su "babby boomeri" stekli svoja iskustva i sjećanja među ostalim i na božićno vrijeme. Tada se Božić etablirao kao obiteljski blagdan ne samo u realnosti života, nego i u korporacijama koje su igrale na tu kartu, pojačavajući taj osjećaj. Bio je to i period u kojem je nastalo najviše božićnih hitova u SAD-u. A kako se voli reći da je zapadna tradicija i kultura sve ono što se "babby boomerima" dogodi dvaput, mnogi čitavu današnju tradiciju Božića povezuju s nostalgijom ukorijenjenom prije 50 i više godina i željom da se taj osjećaj nastavi.

Međutim, kako generacije koje su djeca "boomera", kao ni njihova djeca, ne dijele te osjećaje u mjeri u kojoj ih imaju oni, korporacije su, želeći da se jedan brend nastavi eksploatirati, nastavile parazitirati upravo na toj nostalgiji, na tim sjećanjima. Uključujući i glazbu. Međutim, parazit kao parazit, malo-pomalo uništi domaćina, pa su se tako i ta sjećanja počela narušavati, a temeljno značenje i smisao same stvari malo-pomalo mijenjati.

NESTANAK ORIGINALA

U američkom je društvu takav trend čak i donekle očekivan, šteta je samo da se virusom zarazilo i hrvatsko društvo. U knjizi "Društvo obilja", koja je svojevrsni klasik, John Kenneth Galbraith borbu za zadovoljenje svojih potreba, materijalnih i duhovnih, u modernim kapitalističkim društvima uspoređuje s pokušajem vjeverice da trči ukorak s kotačem koji sama vrti. On smatra da današnji ustroj ne stvara proizvode po potrebama ljudi, nego stvara želje koje bi proizvodi trebali zadovoljiti. Proizvodnja dakle pokušava ispuniti prazninu koju sama stvara. Riječ je na neki način o zmiji koja jede vlastiti rep.

Tako je i s Božićem danas, svedenim isključivo na ispunjenje potreba materijalnim, jedino što se može jest stvarati stalno osjećaj da još nešto nedostaje, pa pravi Božić mora biti slika obilnoga stola, sretne obitelji, pa onda novoga mobitela i 7 gigabajta Interneta i sličnih gluposti. Problem je, jasno, što je božićni original izblijedio, ostale su samo prazne slike koje se nečim trebaju ispuniti. Ali, ne daj Bože da se pokušaju ispuniti pravim smislom, to je zabranjeno jer je politički nekorektno. Dovoljno je sjetiti se pokušaja da se Christmas pretvori u Xmas ili u Hrvatskoj da se Božić čestita sa »Sretni blagdani«. Krist ne može, sve ostalo može.

Međutim, zmija će se na kraju izjesti i božićna glazba je pravi primjer. Zašto se više ne može napisati božićna pjesma takvoga profila da privuče mnoštva? Zašto je današnji naraštaj osuđen na reciklažu starih hitova? Zapravo je jednostavno: nadahnuće izlazi iz duha, sama riječ daje naznačiti. A gdje je duh danas? Odakle su izišli običaji, rituali, sjećanja? Zašto se prije Božića ide na zornice, zašto se uzdržava od pjevanja Slave u Adventu? Zašto se pristaje da se sjećanja unize na "Advent" u Zagrebu, Puli, Rijeci, Splitu? Zašto se postaje spremno prodati se za kobasicu? Zašto se prodavačima sjećanja dopušta tako prizemno trgovanje njima? Zapravo je jednostavno: zato što Bog zapadnjaka više nije skromno Dijete rođeno u jaslama, nego frajer s najnovijim iPhoneom. A tomu je ionako svejedno kakvu glazbu sluša, bitni su gigabajti memorije koje ima pa će u njega pohraniti sve što mu treba ili ne treba. Ionako je stvar u količini, a ne kvaliteti, zar ne?

Zato ie najbolje sve to prekrižiti! Hrvatska božićna glazba uistinu je čarobna i dobro je da ju se ne eksploatira u gospodarske svrhe izvan crkve. Tamo gdje se pjeva, ona ima smisao i živu vezu sa sjećanjima i baka i djedova i majki i otčeva i kćeri i sinova. To sjećanje vezano uz istinsko pristajanje uz maloga Božića najbolja je garancija sretnih i blagoslovljenih blagdana.

Srijeda, 18. Prosinac 2019.

(Ča)robni 'Božić' i 'adventski' šund
Samo Bog može naš narod izvesti iz groba

Samo Bog može naš narod izvesti iz groba

NEDJELJNI POTICAJ NA RAZMIŠLJANJE 5. korizmena nedjelja (A) - 29.3.2020. Čitanja: Ez 37,12-14; Rim 8,8-11; Iv 11,3-45 Dragi vjernici, današnja sveta...   >>>

Novi broj tjednoga župnog listića

Novi broj tjednoga župnog listića

...   >>>

Elektronsko izdanje župnoga listića

Elektronsko izdanje župnoga listića

Tijekom zabrane svih župnih slavlja i okupljanja, umjesto tiskanog izdanja tjednog župnoga listića župljani će "dobivati" isti takav listić u elektronskom...   >>>

Župnikova poruka vjernicima

Župnikova poruka vjernicima

KAD DOĐEMO U KRIZU - UTJEHA JE U KRIŽU...! Dragi župljani, braćo i sestre! Pred nama je vrijeme - ne jednog, nego 30 DANA ŽALOSTI. I to dvostruke....   >>>

Korizmeni susret naših svećenika

Korizmeni susret naših svećenika

U ponedjeljak 9. ožujka u Biskupskom je ordinarijatu u Gospiću održan tradicionalni korizmeni susret svećenika Gospićko-senjske biskupije, na kojem su...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>