Poticaj na razmišljanje – 2. vazmena nedjelja

STRAH (apostolima): OSTANITE DOMA!
ISUS (apostolima): KAO ŠTO JE MENE POSAO OTAC I JA ŠALJEM VAS!

Nedjelja (2. uskrsna - A), 19.4.2020.
Čitanja: Dj 2,42-47; 1Pt 1,3-9; Iv 20,19-31)

Evanđelist Ivan opisuje završetak dana Isusova uskrsnuća. Večer je. Tama iznova nadvladava. Umjesto očekivanoga ozračja radosti, učenici su u strahu. Strah ih je natjerao da se sakriju i zatvore vrata za sobom. Uplašeni su i izgubljeni.

Nekoliko dana prije ponosno su ušli u Jeruzalem s Učiteljem kojemu je mnoštvo klicalo mašući granama palmi i prostirući svoje haljine kamo je prolazio. Bio je to vrhunac zajedničkoga im puta. Obilazili su sela i gradove, bili svjedoci čudesnih znakova ozdravljenja, poraza zloduha i gospodarenja silama prirode. Usput su jeli i pili, ponekad i na čudesan način pribavljene namirnice. Sjetimo se Kane Galilejske i kruha u pustinji. Povlačili su se u osamu na učenje i odmor. Odlazili su na slavlja i gozbe koje su Isusu pripravljali kako pravednici tako i grešnici. Bili su sudionici radosti i žalosti svojih suvremenika. Išli su na vjenčanja i sprovode. Slavili su Boga moleći u sinagogama i hodočasteći u Jeruzalem. Prepoznavši u Isusu obećanog Spasitelja usudili su se čak snivati o karijeri, blagostanju i društvenom ugledu koje će imati sjedeći mu s lijeve i desne strane. Život je imao smisla.

U jednom trenutku sve se promijenilo. Istina, Isus je najavljivao što će se dogoditi, upozoravao i poučavao, »ali oni ne razumješe što im htjede time kazati« (Iv 10, 6b). Tek su njegova osuda i smrt postali jasan znak, no ni njega nisu umjeli pročitati. Držali su da se sve oko njih srušilo. Našli su se na vjetrometini pa se nastoje zaštititi zidovima i zatvorenim vratima. Strah je nadvladao sve Isusove pouke i poticaje. Čak su ga i najvjerniji, poput Petra, zanijekali pred slugama i sluškinjama moćnika. Svjedočanstvo brojnim čudesima i preobraženje nisu bili dostatni za hrabrost. Plašeći se same pomisli da ih mogu prepoznati i povezati s Isusom, većina se izolirala od svijeta. Drugi, poput putnika za Emaus, pokušavaju pobjeći i pronaći staru sigurnost. Praktične osobe poput Tome, koje ne "vjeruju dok ne vide i opipaju, vjerojatno traže mogući izlaz iz nezavidne situacije ne prepuštajući se defetizmu. Prazan grob koji je vidjela tek nekolicina, umjesto veselja izazvao je dodatne nedoumice. Više se nisu mogli osloniti ni na ostatke prošlosti skrivene iza grobnog kamena.

Danas nam je blisko i lako razumljivo stanje duha Isusovih učenika. Kraj je Uskrsne osmine, a nedostaje nam ljepota blagdana. Umjesno ozračja radosti, i u nama su strah i nesigurnost. Uskraćeni smo za toplinu vazmenoga ognja, za svjetlost koju pruža uskrsna svijeća i za brojne na njoj zapaljene plamičke. Radost zajedništva još više nedostaje osjećajući ili promatrajući izdaleka ili putem elektronskih medija usamljenost slavitelja liturgijskih obreda. »Prinesi ruku« - govori Isus Tomi. Pružamo ruke, a nedostižno nam je tijelo Kristovo za pričest i ruka bližnjega u znak mira i čestitanja. Hvalospjev kao da je utihnuo pred vijestima o zlu. »Prijelomna vijest« zamijenila je drevni »Nek’ usklikne«. Sve što je donedavno bilo svakodnevno i blisko, postalo je neuobičajeno i daleko. Dijelovi naše domovine dodatno su bili pogođeni potresom. Na doslovan način potvrđeno je podrhtavanje svijeta u kojem smo živjeli i rušenje sigurnosti, snova, nada i vjerovanja koja su upravljala našim životima. Strah od moguće zaraze drži jedne iza zatvorenih vrata. Drugi nastoje pobjeći u vlastite 'Emause' izbjegavajući suputnike. Tu su i oni koji traže rješenja ili kalkuliraju kamo staviti ruku.

»Kad bi uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu...«. Tama prvoga dana prostire se nad bezdanom i čeka Duh Božji koji će odijeliti tamu od svjetla (usp. Post i, 2). U takvo ozračje dolazi Isus, »dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga’«. Tamu od svjetla ne dijeli njegova slava, nego rane. On ne skriva njihovo postojanje. Ranjivosti učenika pokazuje svoju ranjenost. Govor iz visina ne bi imao isti učinak kao bliske riječi supatnika. Isusove rane potvrđuju njegovo iskustvo straha, patnje i smrti. Ali on nije dopustio da ga one zarobe. To je pobjeda svjetlosti, a prolaz kroz zatvorena vrata njezino su svjedočanstvo. Rane nisu nestale, čak nisu ni zacijelile. Duboke su i široke toliko daje u njih moguće staviti ne samo prst nego i cijelu ruku. Unatoč tomu, nisu pobijedile život. Ni jedna rana, križ, pa ni grob, ne mogu nadvladati život! Iz te svijesti izrasta mir koji Isus donosi učenicima. To je mir koji On nudi i nama danas.

Iskustvo apostola za nas je dragocjeno. Daje nam pravo na strah i sumnju. Svatko ponekad u različitome intenzitetu i trajanju proživljava krizu vjere. No, ne trebamo je se plašiti. Pravi znak krize bio bi da ju nikad ne osjećamo. Vjernik sumnja, pita se, ćuti Božju šutnju i odsutnost iz vlastitog života ter doživljava mrak iz kojega vapi za svjetlom. Nepogode kojima smo izloženi samo intenziviraju takve osjećaje. S druge strane, one učvršćuju vjeru. Okreću nas prema Bogu koji je snažniji od njih. Zato Sveti Petar poziva na radost »makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista«. Izvor naše radosti je Isusovo uskrsnuće. Ono nam daje »životnu nadu«. Nju smo dužni širiti oko sebe. Zadaća je jasna: »Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Te se riječi ne odnose samo na sakrament ispovijedi i zaređene službenike Crkve. Svaki kršćanin može i mora svjedočiti Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. Oni jesu snažni, ali nisu fatalni.

Ta spoznaja stvara ozračje Kristova mira. No, da bismo ga mogli dijeliti s drugima, on mora najprije zahvatiti nas. Isus je došao u zajednicu učenika. »Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.« Kriza koju svijet proživljava iznova nam otkriva ne samo vrijednost zajedništva, nego i nove mogućnosti njegova ostvarenja. Zbog izolacije u kojoj se nalazimo osobe koje su nam fizički bliske postale su često daleke i nedodirljive. Zahvaljujući iznašašćima suvrjemene tehnike, u kojima također možemo prepoznati djelovanje Božjega Duha, oni od kojih smo tjelesno daleko postali su nam bliski. Do sada nepoznati ljudi putem ekrana i sučelja ulaze u naše domove 'kroz zatvorena vrata'. S njima dijelimo molitvu, razmjenjujemo informacije i međusobno se hrabrimo. Iznova otkrivamo katolicitet naše vjere i univerzalnost Kristova poziva koje ne mogu zaustaviti zidovi jezičnih, vjerskih, nacionalnih i bilo kojih drugih podjela. Dijeleći sudbinu ljudskog roda spoznajemo svoju odgovornost za cijeli svijet i potrebu međusobnoga bratstva čitavoga čovječanstva. Vrata susjedstva otvaraju se na međusobnu pomoć i solidarnost otkrivajući ljepotu pripadnosti. Nesebična odricanja i žrtve brojnih osoba vraćaju vjeru u dobro. Ne očituje li se u ovih tek nekoliko primjera uskrsnuće novoga života. Možda je neke stvarnosti bilo nuždno zamotati u povoje i prekriti grobnim kamenom kako bi uskrsnule nove. Sigurno je umrlo više zrna bačenih u zemlju, ali zato već izrastaju novi klasovi koji će donijeti obilat rod.

Slavko Slišković

(

Živo vrelo

, 4/2020. – izvorni naslov: Iza zatvorenih vrata)

Fotografija: Uskrsli među učenicima (Đuro Seder: Uskrsnuli Gospodin)

'Elizabeta' u Brlogu - u nedjelju na Duhove

Poradi dobro poznatih okolnosti i razloga ovogodišnje slavlje zaštitnice župe Brlog – Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti, tj. župni "zbor", pučki zvan...   >>>

Euharistija - obnova uma i srca ter izvor snage

Euharistija - obnova uma i srca ter izvor snage

POTICAJ NA RAZMIŠLJANJE O TEMI 3. VAZMENE NEDJELJE Opis susreta Uskrsloga s dvojicom učenika na njihovu putu iz Jeruzalema prema Emausu je izvještaj...   >>>

Je li slučajan potres u nedjelju bez sv. mise?

Je li slučajan potres u nedjelju bez sv. mise?

PRVA NEDJELJA BEZ MISA (...) Cijela ova priča s koronom, prenapuhana kakva već jest (i tko to ne vidi taj je slijep pokraj zdravih očiju!), bila je...   >>>

Strah: "Ostanite doma!" Isus: "Ja vas šaljem...!"

Strah: "Ostanite doma!" Isus: "Ja vas šaljem...!"

POTICAJ NA RAZMIŠLJANJE - 2. VAZMENA NEDJELJA (19.4.2020.) Evanđelist Ivan opisuje završetak dana Isusova uskrsnuća. Večer je. Tama iznova nadvladava....   >>>

Uskrsni poticaj na razmišljanje

Uskrsni poticaj na razmišljanje

USKRS – SVETKOVINA ŽIVOTA I KRISTOVE EUHARISTIJSKE LJUBAVI Uskrs(A) - 12.4.2020. Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9 Dragi čitatelji,...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>