O Danu državnosti - zahvala Bogu i Sv. Ivanu Pavlu

70. godina svećeništva mon. Milana Simčića

U Rimskoj kuriji pripremali smo međunarodno priznanje Hrvatske

Mons. Milan Simčić, svećenik rodom iz Klane, zaređen je u bazilici sv. Ivana Lateranskog u Rimu 8. travnja 1950. godine. Jubilarnu 70. obljetnicu svećeničkog ređenje proslavio je, silom prilika, u karanteni u Rimu umjesto kako je uobičajeno svečanom misom sa svećenicima svoje rodne biskupije i nadbiskupom Ivanom Devčićem. Ipak, prije no što je stupila na snagu zabrana kretanja posjetio je svoj rodni kraj što je iskoristio o. Ivan Dominik Iličić te s njim snimio intervju koji prenosimo u Zvonima.
U svome bogatom svećeničkom iskustvu dubinski je upoznao djelovanje Rimske kurije, a bio je i jedan od sudionika pregovora za priznavanje samostalne Hrvatske. To mu je posebno bilo drago jer nakon što je, nakon ređenja, nastavio raditi u Rimskoj kuriji Jugokomunističke vlasti nisu mu dopustile slaviti mladu misu u rodnoj Klani niti povratak u tadašnju Jugoslaviju. Rodno mjesto posjetio je tek 1992. godine nakon stvaranja samostalne Hrvatske, u čemu je i sam odigrao važnu ulogu.

MOĆ RIMSKE KURIJE

Objašnjavajući djelovanje Rimske kurije i osoba koje rade u Vatikanskim kongregacijama, vijećima i uredima, istaknuo je kako ljudi redovito imaju pogrješne pojmove o Vatikanu i Rimskoj kuriji koji su ili previše idealizirani ili nepravedni i neistiniti.
„Rijetki su oni koji zaista znaju što je Rimska kurija. Često su za nju nepravedno govorili da ima veliku svjetovnu moć i utjecaj na države i mnoge stvari u svijetu. Sigurno je da ona ima svoju moć, ali to je duhovna moć. Ona može na duhovnom polju dati veliko bogatstvo Božanske istine i objave. Ima moć podučavati ljude diljem svijeta. Bogatstvo Katoličke Crkve koje ona preko svojih upravnih organa diljem svijeta daruje ljudima je tako veliki dar čovječanstvu da mi nismo niti svjesni toga. U Vatikanu sam upoznao svete ljude koji su bili i pametni i marljivi i požrtvovni. Moram reći da nije lako živjeti i raditi tamo jer se morate potpuno posvetiti i zaboraviti na sebe i svoje mišljenje, uvijek morate znati da iz Rimske kurije progovara Crkva.“
I sam primjećuje da struktura Katoličke Crkve i njezina rasprostranjenost po svijetu upućuju na neki oblik globalizacije.
„Da, Crkva je kroz stoljeća svojom strukturom stvorila neki oblik globalizacije, ali ona je veoma različita od ove društvene globalizacije kojoj svjedočimo danas. Svjetovna globalizacija provodi se na temelju sile, profita, materijalizma i relativizma. Globalizacija koju Crkva stvara je na temelju istine, Božje objave, na temelju bratstva među ljudima.
Crkva je uvijek branila interese svojih vjernika u pojedinim državama. Što to znači? Branila je slobodu, posebno vjersku slobodu, ali i ljudska prava te uspostavu pravednog poretka. Da taj poredak bude u rukama moralnih ljudi, ne lopova i neprijatelja čovjeka. A to smo u prošlom stoljeću vidjeli u nacizmu, fašizmu i komunizmu. A najduže vrjemena u komunizmu.“

HRVATSKA JE U RIMSKOJ KURIJI BILA NA POSEBNOM MJESTU

Iz današnjeg iskustva Domovinskog rata i priznavanja Hrvatske zaključujemo da Hrvatska u Vatikanu ima posebnog zaštitnika. No, mons. Simčić objašnjava da nije uvijek bilo tako. Stvari je promijenio papa Poljak.
„Hrvatska je uvijek u Vatikanu imala posebno mjesto, ali ne uvijek po dobrom. To je iz razloga jer je kurija u Italiji, Rimu. A s Talijanima nismo uvijek bili u najboljim odnosima, da se tako izrazim. Bila je to često konfliktna situacija, jer jača kultura, brojniji narod, obično se nastoji nametnuti. To se desilo i na našim prostorima. Oni su oduvijek imali aspiraciju imati kontrolu cijelog Jadranskog mora, zvali su ga II golfo di Venecija, Venecijanski zaljev. Htjeli su da narod koji je na drugoj obali, odnosno Hrvati, postane talijanski. Činili su to na razne načine.
Tako je i Rimska kurija u kojoj je velik broj Talijana, iako ima i ljudi iz cijelog svijeta, jednim dijelom bila zahvaćena tom talijanskom strategijom pa je naš kler bio dosta loše cijenjen u tim nekim talijanaškim krugovima. U Rim sam došao 45. godine, poslao me na studije tadašnji riječki biskup Ugo Camozzo koji je bio Talijan. U to vrijeme kada sam stigao u Italiju, morao sam u neku ruku tajiti da sam Hrvat. Protuhrvatska propaganda bila je iznimno jaka od strane Jugoslavije, Francuske i Engleske, pa se o Hrvatima mislilo da su koljači, barbari, sve najgore. To je neshvatljivo, ali ja sam živi svjedok toga, to sam doživio.
A tko je u tim poratnim vremenima spasio Hrvatsku? Kardinal Stepinac. Kada su njega nepravedno osudili tada je na vidjelo počela dolaziti istina, da imamo komunizam, progon, nijekanje svoga identiteta. Konspiracija protiv Hrvatskog naroda bila je velika i pravo je čudo da je opstao i uspio dobiti svoju državu. I tu treba priznati daje Crkva odigrala veliku ulogu baš preko središnjice, preko pape Ivana Pavla II.“

PAPA POLJAK PROMIJENIO STOLJETNU PRAKSU SVETE STOLICE

„Papa je bio Poljak i poznavao sam ga još kao Krakowskog nadbiskupa jer sam bio član jedne možemo reći tajne organizacije, Kirche in Not, koja je bila legalna u Njemačkoj, ali imala je i sekciju za katakombalnu Crkvu. To se odnosilo na Crkvu u Rusiji i komunističkim zemljama. Trebalo je spašavati Crkvu koja je bila progonjena, osnivala su se tajna sjemeništa, tajnim kanalima dostavljane knjige, novac i druga pomoć. Tako je ta Crkva u katakombama preživjela čitavo vrijeme komunizma. Papa je i kao Poljak bio sklon Hrvatima smatrajući da kao narodi imamo mnoge poveznice.
Kada je 1990. u Državnom tajništvu postavljeno pitanje treba li priznati Hrvatsku dok je još rat, prvi je stav, temeljen na stoljetnoj praksi, bio da ne treba. Naime od strane Rimske kurije države se priznaju samo nakon mira i nakon što su susjedne zemlje priznale tu državu. Državno je tajništvo na neki način nametnulo Ivanu Pavlu II. da se drži te prakse.
Tada smo mons. Josip Uhač, svećenik porijeklom iz Brseča, u Vatikanu na službi tajnika Propagande fide, Kongregacije za evangelizaciju, bili jedne večeri na razgovoru kod Svetog Oca. Ivan Pavao II. rekao je kako je spreman priznati Republiku Hrvatsku, ali Državno tajništvo kaže da je to opasno, da rat traje i da to još nikada nije bilo učinjeno. Ja sam mu tada objasnio zašto ta strategija, nazovimo ju tako, nije uvijek najbolja. Kada sam studirao na akademiji za diplomaciju profesor nam je naveo primjer Južne Amerike kada je Vatikan odugovlačio s priznanjem država koje su tražile neovisnost od Španjolske što je dovelo do toga da su neke od njih izbacile apostolske nuncije, a neke biskupije nisu imale biskupa 70 godina.
To je bio primjer u kojemu se načelo opreza pri priznavanju država pokazalo manjkavim. Rekao sam Papi da je ovo trenutak da se prekine ta strategija. Potrebno je priznati Hrvatsku i na taj način ćemo pokazati svijetu da ta država ima pravo postojati kao nezavisna. Papa je rekao da će razmisliti i upotrijebiti taj argument kada bude razgovarao s Državnim tajništvom. Kasnije sam čuo kako je svojim suradnicima rekao da će ipak priznati Hrvatsku, a kao argument je naveo kako se nada da će na taj način utjecati na prekid ratnih sukoba.“

MEĐUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE U SIJEČNJU 1992.

Vatikan je tako već u listopadu 1991. objavio da želi međunarodno priznanje Hrvatske, a na tome je intenzivno radila i Njemačka.
„Nakon što je Papa objavio da želi priznati Hrvatsku, mons. Uhač, koji je ranije bio nuncij u Njemačkoj, telefonirao njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu i rekao mu da se ne boji da će Njemačka ostati sama. Jer Kohl mu je već ranije rekao da želi priznati Hrvatsku, ali da strahuje da će Njemačka u tome ostati usamljena. Nakon vijesti da je to spreman učiniti i Vatikan, i Njemačkoj je bilo lakše odlučiti se provesti tu odluku. Tim je snagama slomljen i otpor Francuske i Engleske koje su u to vrijeme bile sto posto protiv nas. To moramo znati. I talijanska vlada imala je njihov naputak da ne prizna Hrvatsku. A bilo je i talijanskih iredentista koji to nisu htjeli. Talijanski socijalisti već su na početku rata bili za očuvanje Jugoslavije. Tako da je i Italija zbog raznih struja oklijevala s priznanjem.
Još u studenom 90. godine javio sam Hrvoju Šariniću da talijanska demokršćanska opcija traži sastanak s Franjom Tuđmanom da im objasni zbog čega bi Hrvatska trebala biti samostalna. Tuđman nije mogao doći, ali poslao je pismeni apel kojega sam pročitao na sastanku demokršćanske internacionale.“
Nakon svih pregovora, Republiku Hrvatsku 15. siječnja 1992. godine priznalo je svih 12 članica EU, te još 8 zemalja. Vatikan je to učinio dva dana ranije, ali tome je prethodila velika igra i dugotrajni dogovori i pregovori. I Njemačka je to službeno najavila 13. siječnja s dodatkom da odluka stupa na snagu dva dana kasnije.
„Drago mi je što sam sudjelovao u tome i pomogao da se spasi Hrvatski narod i da se ne učini velika greška otežući s priznanjem Hrvatske. Veze koje smo stvorili radeći u Kuriji i izvan Kurije pomogle su da učinimo nešto korisno za Hrvatsku. Katolička Crkva na čelu s papom Ivanom Pavlom II., učinila je pravu stvar.“

----------------------------------------------------------------------------------------

Mons. Simčić rođen je 1926. za vrijeme talijanske okupacije u pobožnoj obitelji Josipa i Jelene r. Raspor. Obitelj ga je odgajala u vjeri i ljubavi prema domovini.
U djetinjstvu se suočavao s procesom odnarođivanja od talijanskih vlasti, a kasnije je došao ili. svjetski rat. U sjemeništu je bio u Rijeci i u Udinama gdje je i maturirao. Pred kraj rata mobiliziran je od partizana te je sudjelovao u posljednjim ratnim operacijama.
Nakon rata odlučio je nastaviti teološki studij te ga je tadašnji biskup Ugo Camozzo s kolegom Uhačem poslao na studij u Rim jer u Zagrebu nije bilo mjesta. U Rimu je uspješno završio teologiju, obranio doktorsku disertaciju iz teologije, specijalizirao crkveno pravo, a 1956. na Papinskoj diplomatskoj akademiji licencirao iz međunarodnog diplomatskog prava.
Studiranjem u Rimu postao je protiv svoje volje politički emigrant jer mu komunistički režim nije dopustio povratak. Nakon II, svjetskog rata bio je tajnik organizacije za pastoralnu službu hrvatskih emigranata koja im je pomagala da započnu novi život u Americi, Kanadi, Australiji i drugim zemljama.
Nakon mons. Uhača, mons. Simčić jer bio drugi Hrvat primljen u Papinsku diplomatsku akademiju u njezinoj tri stoljeća dugoj povijesti. Od 1960. pa do umirovljenja 1997. radio je u središnjim ustanovama Rimske kurije, najprije deset godina u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije u Kongregaciji za kler. Sudjelovao je u stvaranju velikog Katekizma Katoličke Crkve, a važnu ulogu odigrao je, uz mons. Uhača, prilikom priznavanja Hrvatske kao neovisne države od strane Vatikana, Italije i Njemačke, lako umirovljenik, još radi kao crkveni odvjetnik Ženidbenog suda Riječke metropolije, savjetnik nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića i mnogim biskupima i svećenicima, te je stalno na putu na relaciji Rijeka-Rim.
Za njegova svećeničkog života na Petrovoj stolici sjedilo je sedam papa: Pio XII., Ivan XXIII., Pavao VI., Ivan Pavao I., Ivan Pavao II., Benedikt XVI., te papa Franjo.

Pripremio: Danijel Delonga
ZVONA, br.4/2020. (str. 22-23)

Subota, 30. Svibanj 2020.

O Danu državnosti - zahvala Bogu i Sv. Ivanu Pavlu

OBAVIJESTI - 29. nedjelja 'kroz godinu' (A), 18.10.2020.

1. KALENDAR novoga tjedna. ● Danas je 29. nedjelja 'kroz godinu' – ujedno blagdan Sv. Luke evanđelista, svetkovina u župama Lukovo i Lukovo Šugarje ● četvrtak,...   >>>

Pisma za budućnost - o ratu, žrtvama, pomirenju, koroni, cjepivu, medijima...

Pisma za budućnost - o ratu, žrtvama, pomirenju, koroni, cjepivu, medijima...

Prenosimo dva vrlo važna, koristna i veoma aktualna komentara, koji, premda imaju više nego nacionalno značenje, nemaju odjeka u tzv. srednjostrujnim medijima...   >>>

Poruka biskupa Zdenka za Katehetsku nedjelju 2020.

Poruka biskupa Zdenka za Katehetsku nedjelju 2020.

Draga braćo i sestre, dragi roditelji, djeco i mladi, dragi učitelji, vjeroučitelji, svećenici i suradnici! Započinjemo novu školsku godinu u nadi...   >>>

Reakcije na Izjavu Komisije 'Iustitia et Pax' o tzv. pandemiji

Reakcije na Izjavu Komisije 'Iustitia et Pax' o tzv. pandemiji

Poštovani vjernici, Nakon što je 17. rujna 2020., s podpisom mons. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkoga, predsjednika Komisije HBK Iustitia...   >>>

Što je sve sumnjivo u ovoj pandemiji - tko stoji iza globalnog eksperimenta?

Što je sve sumnjivo u ovoj pandemiji - tko stoji iza globalnog eksperimenta?

U cijelom svijetu poduzimaju se epidemiološke mjere koje iz temelja mijenjaju naše živote. Već sada, a osobito u bliskoj budućnosti, pojedinac, ali i zajednice...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>