Izlaganje biskupa Zdenka o čudu u Kani

Biskupovo izlaganje na hodočašću svećenika GSB, Oštarije (Ogulinske) - 17.5.2021.

ČUDO U KANI GALILEJSKOJ (egzegetsko-teološko tumačenje)

Ulomak evanđelista Ivana, koji opisuje događaj koji se zbio na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2,1-12), spada među najteže evanđeoske ulomke kojima se egzegeti i teolozi stoljećima 'muče', a sigurnog rješenja još uvijek nema. U tome smislu 'teškoće' nastaju kada na scenu stupa Isusova majka kao posrednica.
Marija na svadbi prva primjećuje zbunjenost domaćina i otkriva da je razlog tome nedostatak vina, a svadba još nije završila. Marija o tome obavještava Isusa.
Slijedi Isusov odgovor koji ostavlja dojam odbijanja, ili barem nezainteresiranosti za tu nevolju domaćina. Unatoč tome Marija se obraća posluzi riječima: "Što god vam rekne, učinite" (2,5). Potom, cijela ta scena završava konstatacijom da tu "Isus objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici" (2,11).
Sve je u cijeloj toj sceni podosta misteriozno, osim činjenice da je evanđelist svjesno stavio taj događaj na početak Isusova djelovanja s jasnom nakanom da dođe do izražaja Isusova majka. Osim toga, čini se da je opisao taj događaj vrlo vjerno, tj. bez ikakve svoje interpretacije.

Počnimo od početka. Nema potrebe postavljati pitanja kako su se na toj svadbi našli Isus i njegova majka te Isusovi učenici. Bez sumnje se radi o nekakvoj Isusovoj rodbini, bilo po Marijinoj ili po Josipovoj liniji. Svi učenici zasigurno nisu spadali u tu užu rodbinu, ali svakako da postoji neko jače poznanstvo učenika s tom obitelji.
A glede činjenice da Marija obavještava Isusa da je domaćinu nestalo vina, riječ je o ozbiljnoj nezgodi za domaćina svadbe. O tome bi se pričalo, to bi narušilo ugled domaćina, a na to su navezane različite interpretacije koje ne navješćuju dobru budućnost mladencima.
Zašto Marija tu činjenicu stavlja pred Isusa? Od kuda ona zna ili može biti sigurna da će Isus nekim čudom spasiti nezgodnu situaciju? Je li Isus već prije, u privatnom životu u Nazaretu, činio neka čuda, pa se Marija na temelju toga iskustva njemu obraća i očekuje da pomogne i u ovom slučaju?
Evanđelist opet veli da je to u Kani bilo prvo Isusovo čudo. Neki egzegeti i teolozi tvrde da Marija ovdje Isusa informira samo o nevolji u koju su upali mladenci i članovi njihovih obitelji te da ona ništa drugo ne traži niti očekuje. Međutim ove tvrdnje nisu održive jer se iz svega jasno vidi Marijina diskretna želja da Isus nešto poduzme.
Mogli bismo taj njezin intervent usporediti a kasnijim interventima Lazarovih sestara Marije i Marte koje su poručile Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je" (Iv 11,3). Njihov intervent je naizgled takav kao da od Isusa ništa ne traže, a ustvari očekuju da Isus intervenira, i zato mu tako govore.
Posve sličan je i Marijin intervent u Kani: "Vina nemaju" (2,3). Marija mu to govori nasamo, vrlo diskretno. No, neki autori opet misle da se Marija ovdje služi svojim majčinskim autoritetom i vrši pritisak na Isusa. Zato, smatraju oni, treba razumjeti Isusovu zbunjujuću reakciju: "Ženo što ja imam s tobom?" (2,4). On, naime, sada pred sobom ima samo Očev auktoritet. Dakle, činjenica je da Marija ovdje samo informira Isusa o novonastaloj situaciji, no ipak se iz svega vidi njezina želja da Isus nešto poduzme. Sigurno nije mislila na to da Isus pođe do nekoga tko ima vina pa da kupi. Tu bi se svakako bilo normalnije obratiti učeniku Natanaelu koji je iz Kane i poznaje dobro ljude u mjestu. Stoga valja pretpostaviti da Marija traži neki nadnaravni intervent. Jer inače ne bi rekla poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" (2,5).

Neki autori, tvrdeći da ovdje Marija nije tražila nikakav Isusov intervent, nego ga samo informirala, to uspoređuju s događajem umnažanja kruha, kada učenici informiraju Isusa da je kraj pust, da ljudi nemaju što jesti, i da otpusti narod (Mt 14,13-21). Vidi se da u tome slučaju učenici ne očekuju nikakav Isusov intervent, nego ga samo informiraju da je narod gladan i da treba otpustiti narod neka pođe negdje u naseljena područja i kupi hrane.
Međutim, ta usporedba teško stoji, jer ti događaji nisu isti. Marija ne traži od Isusa da sugerira domaćinu neka završi sa svadbom i otpusti uzvanike, nego ona želi da se svadba spasi. Pored svega toga opet se nameće pitanje: otkuda to Marija traži od Isusa da učini čudo ako do sada nema nikakvog iskustva o Isusovom čudesnom djelovanju?
No, ovdje većina smatra da je posrijedi Marijina vjera koja je već do ovog trenutka jako pročišćena, snažna, a ona iz iskustva zna da vjera stvara čuda. Osim toga, ona zna da je Isus plod nebeskog interventa, da je on Božji i da kao takav ima određene božanske moći. Kao dobra vjernica zna kakva su sve čuda činili starozavjetni proroci (Ilija, Elizej, Izaija, prije njih Mojsije i drugi): umnažali su jelo, uskrisivali mrtve, ozdravljali bolesne. Stoga je i ona to mogla tražiti od Isusa, jer je bila svjesna njegove povezanosti s Nebom.

Iz konteksta cijelog izvještaja jasno se razabire da je Isus učinio čudo na traženje svoje majke. No, sada dolazi druga teškoća: kako razumjeti Isusovu reakciju na Marijino posredovanje? I ta reakcija nas uvjerava da je riječ o Marijinom posredovanju, a ne samo o običnoj informaciji. Da se radi samo o običnoj informaciji da je domaćinu ponestalo vina, Isusova ovakva reakcija ne bi imala nikakvog smisla i nije jasno zašto bi on njoj rekao: "Još nije došao moj čas!" (2,4).
Marijine riječi: "Vina nemaju", aludiraju na riječi proroka Izaije koji govori da je nestalo vina, da je prestalo veselje, da je radost iz zemlje prognana: "Ne pije se više vino uz pjesmu... Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja" (Iz 24,7-11). Na Marijino: "Vina nemaju", Isus odgovara: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!"

Ta Isusova reakcija izazvala je poslije mnogobrojne komentare, od prvih crkvenih otaca do suvremenih teologa. Komentari su vrlo različiti. Neki crkveni oci kao što su Irenej, Ivan Zlatousti, Augustin, a poslije i mnogi drugi, vidjeli su u tim riječima Isusov prijekor Mariji zbog njezine nepromišljenosti. Sveti Augustin tako piše da Isus ovdje odbija Mariju priznati za majku, i zato joj se obraća sa "ženo", jer, kako tvrdi Augustin, Isus čini čudo po moći svoga božanstva, a ne po svojoj ljudskoj naravi. I potom nastavlja: Na Kalvariji će on priznati Mariju za majku, jer on tu trpi u svojoj ljudskoj naravi kojoj je Marija majka. Zato veli: "Još nije došao moj čas!", a taj čas je Kalvarija.
Istina, kod evanđelista Ivana, kada Isus govori o svome času, uvijek se misli na Kalvariju. Tako u Iv 8,20 stoji: "Nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas." A uhvatit će ga kada dođe čas, a to je Getsemani-Kalvarija. U Iv 12,23sl čitamo: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji; Zaista vam kažem: ako pšenično zrno ne umre... Duša mi je sada potresena i što da kažem: Oče, izbavi me iz ovog časa? No zato dođoh u ovaj čas!" Zatim, u 13,1 čitamo: "Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas". To je čas muke i smrti. Konačno, u Iv 17,1: "Isus podiže oči k nebu i progovori: 'Oče, došao je čas, proslavi Sina svoga'."
Iz svega se vidi da je kod Ivana "Isusov čas" - Kalvarija. Iako i to neki egzegeti niječu, smatrajući da je Isusov 'čas', u ovom slučaju, početak njegova čudotvornog djelovanja. Ipak većina se slaže da je to čas kada se Isus distancira od majke jer je sada usmjeren samo prema Ocu i vršenju njegove volje. Razdoblje privatnog života je završilo. Isus sada objavljuje svoju neovisnost o majci, što je navijestio još kada je imao 12 godina i kada se izgubio u Hramu. Sada prisutnost Marije nije potrebna, ali će zato na Kalvariji biti tražena. Tada je njegov 'čas', i tada Marija mora biti blizu.

No, ima i nekih autora koji su ove Isusove riječi: "Ženo, što ja imam s tobom?", htjeli usporediti s onim riječima Sotone, koji govori Isusu u sinagogi: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?" (Mk 1,24). Kao da bi te Isusove riječi imale značenje da Sotona preko Marije napastuje Isusa kao što će to učiniti preko Petra. Zapravo, kako se slaže golema većina teologa, te Isusove riječi Mariji imaju značenje da je život u Nazaretu, gdje je Isus bio podložan roditeljima, završio. Slijedi njegovo javno djelovanje koje ne može više majka određivati, nego samo volja Očeva. Majka, kao majka, teško bi mogla pristati da život njezina djeteta završi kako je završio.
Znamo za onaj događaj kada Isusu javljaju da ga vani čekaju majka njegova i braća, a "on im odgovori: 'Tko je majka moja i braća moja?' I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: 'Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka'." (v. Mk 3,31-35). To nije negiranje majke, nego kompliment: jer tko je kao Marija vršio volju Božju?
Isus se Mariji obraća s riječju "ženo", jer sada je ona u njegovom životu "žena" koju je Bog obećao pridružiti ostvarenju teškog djela spasenja. Ni Isus sada nije obični tesarov sin, nego Mesija, stoga i Marija stoji uz njega s novim imenom "žena", što jasno aludira na knjigu Postanka i "ženu", odnosno Evu, iz Edenskog vrta (gdje je ujedno navještaj Žene čiji će porod satirati zmijinu glavu - v. Post 2,15).
Osim toga, riječ "žena“ nema nigdje podcjenjivačko značenja. Kanaanki se obraća sa "ženo" kada hvali njezinu veliku vjeru. Također i Samarijanki kada joj daje milost velike objave; preljubnici kada je oslobađa smrti; onoj ženi koja mu je pala pred noge u farizejevoj kući; Mariji Magdaleni poslije uskrsnuća: "Ženo, zašto plačeš?" Sada, kada se Isus 'distancira' od majke, zove ju istim imenom kao i sve druge. I samog sebe je nazvao jednim novim, analognim, imenom: "Sin Čovječji".

Na Isusovu reakciju, nema nikakve Marijine reakcije. Je li Marija razumjela Isusove riječi: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" i kako ih je razumjela, ne znamo. Sigurno je da ih nije razumjela kao odbijanje, jer inače ne mogla reći slugama: "Što god vam rekne, učinite!"
Mariju nosi samo vjera i ljubav. Ona je u ovom času jedino zabrinuta za vjeru slugu. Boji se da se ne dogodi da sluge ne reagiraju na Isusove zahtjeve da donesu vode, i tako propadne mogućnost čuda.
Sjećamo se slučaja Jaira, predstojnika sinagoge, koji moli Isusa da dođe u njegovu kuću jer mu je kći jedinica teško bolesna i ozdravi ju. Isus je prihvatio poziv, ali ne žuri. U međuvremenu dolazi netko od Jairovih ukućana s viješću da mu je kćer umrla i neka više ne inzistira da Isus dođe u kuću. Kada je Isus to čuo, uplašio se kao i Jair, ali se uplašio za njegovu vjeru. Zato mu se obraća riječima: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!" (Lk 8,50). Naime, ako ne bude Jairove vjere, izostat će i čudo.

Ovdje u Kani dolazi do izražaja upravo Marijina vjera i njezina ljubav. Ona kao da se ne obazire na Isusov odbijajući stav. Ona želi pomoći u nevolji. Ona je zasigurno morala razumjeti Isusove riječi različito od nas. Razumjela je nešto što mi ne uspijevamo iščitati iz tih riječi. Možda zato što nemamo Marijino iskustvo Boga, što nemamo njezinu vjeru i ljubav.
Ili se možda Marijin stav ovdje može usporediti sa stavom one žene Kanaanke. I u tom slučaju, kada ona moli da joj Isus ozdravi kćer, on reagira na način kao da joj poručuje da nije volja Božja da on učini to čudo. Veli: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." A nakon vapaja žene: "Gospodine, pomozi mi!", njegova reakcija opet izgleda čudna. On joj odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." No, žena ne odustaje, nego ostaje uporna u svojoj poniznoj molbi. Nakon svega žena je dobila pohvalu kakvu Isus nije dao nikom drugom: "O ženo! Velika je vjera tvoja. Neka ti bude kako želiš!" (v. Mt 15,21-28). Zbog njezine vjere Isus joj obećava sve što ona želi.

Vidimo, vjera ima snagu da 'proizvodi' čuda. Isus uvijek dopušta da ga "pobijedi" osoba vjere. Poznata nam je njegova reakcija na vjeru rimskog satnika, koji moli da mu Isus ozdravi slugu pa mu veli: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj." Isus se zadivio njegovoj vjeri, napominjući da takve vjere u Izraelu nije našao. Zatim mu reče: "Neka ti bude kako si vjerovao!" I čudo se dogodilo (v. Mt 8,5-13). Isus će, u drugoj zgodi, učenicima reći da zbog nevjere nisu mogli napraviti čudo, a onda će dodati: "Ako imadnete vjere koliko je gorušičino zrno te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće'." (v. Mt 17,19-21).
Dakle, ne može se pretpostaviti da je Marija imala manje vjere od tih dvoje pogana: Kanaanke i satnika. Njezina vjera je proizvela čudo. Evanđelist Ivan veli da poslije čuda "povjerovaše u njega njegovi učenici". Dok vjera učenika dolazi poslije čuda, Marijina vjera je bila ispred čuda, i ona ga je iznjedrila.
Tu se očituje primat Marijine vjere koja se nalazi na početku vjere Crkve. Marijina vjera je prokušana i stamena. Koliko god će na Kalvariji proživljavati neizrecivu patnju, ona je pod križem "stajala", njezina se vjera nije rušila. U toj vjeri ona prihvaća i Isusovo distanciranje, da bi poslije mogla proširiti svoju majčinsku brigu na sve, da bi mogla prihvatiti u svoj zagrljaj svu Isusovu braću i sestre.
Ona postaje majkom Crkve. Ona postaje majka koja ima zadaću da sve privuče Kristu. Njezine riječi iz Kane odzvanjaju kroz cijelu povijest kršćanstva: "Učinite sve što vam on kaže!" Te riječi danas su posebno upućene nama koji smo okupljeni u ovom njezinom svetištu "od čudesa". Marijina je želja da čudesa ovdje nikada ne prestanu, ali su nam zato potrebni ljudi vjere. Ne neke osrednje vjere, nego vjere koja ima snagu 'proizvoditi' čuda.

Mons. Zdenko Križić

Izlaganje biskupa Zdenka o čudu u Kani
'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Šokantne COVID-novosti na svjetskoj pozornici

Šokantne COVID-novosti na svjetskoj pozornici

Mijenja se globalni odnos prema COVID-19 Zahvaljujući inicijativi velikog broja građana i njihovih udruga, neovisnih i uglednih znanstvenika, liječnika,...   >>>

Naša radostna Cvjetnica - po mjerama Božjega 'stožera'

Naša radostna Cvjetnica - po mjerama Božjega 'stožera'

Unatoč 'promjenjivoj prognozi' proslava Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodinove – bila je u sve tri župe 'sunčana' i radostna. I u Kompolju (u 10 uri) i...   >>>

Moja Župa
Mise i pobožnosti

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>