»Marijin povratak nakon 'Marijina odlaska'«

DUHOVNO-DOMOLJUBNI GLAZBENO-POETSKI RECITAL

Ovim malo većim prilogom podsjećamo naše čitatelje kako je u povodu pohoda Domovini hrvatske pjesnikinje Marije Dubravac, rodom iz slavonskog Štitara, koja već pedeset godina živi u Australiji, uoči kompoljskoga "zbora", u petak 16. kolovoza poslije večernje sv. mise, u crkvi je upriličen duhovno-domoljubni glazbeno-poetski recital pod naslovom Marijin povratak nakon 'Marijina odlaska'. Marija Dubravac je, tijekom tromjesečnog boravka u Hrvatskoj, željela tjedan dana biti u Kompolju i Gackoj dolini, koju je doživjela kao "raj na zemlji", a zajedno sa župnikom don Anđelkom posjetila je također Krasno, Otočac, Gospić i Baške Oštarije te Paljuv i podvelebitski kraj.
Program recitala vodila je Mateja Posavi, a u njemu su sudjelovali kompoljski župni zbor te pjevač Stanko Šarić, iz tamburaškog sastava "Najbolji hrvatski tamburaši", uz pratnju otočkoga Tamburaškog sastava PATRIOTI.
Sv. misu, u kojoj su koncelebrirali također mons. Milan Šimunović i don Jure Ladišić, predvodio je generalni vikar mr. Marinko Miličević, koji je u kratkoj ali veoma poticajnoj propovijedi misaono, emotivno i slikovito naglasio važnost opraštanja, po uzoru na Sv. Stjepana, koji je to učinio po Isusovu primjeru.

Na početku recitala kratko je sve pozdravio župnik don Anđelko i najavio program te objasnio kako je naslov recitala igra riječima koje uključuju i povratak Marije Dubravac u Australiju i uznesenje B.D. Marije na nebo. Potom je Mateja predstavila pjesnikinju Mariju dijelom njezina životopisa. Rođena je 24. ožujka 1949. u Štitaru, srcu Šokadije, gdje je pohađala osnovnu školu. Potom je završila Katehetsku školu i dijelom glazbenu izobrazbu za liturgijsko pjevanje. Mlada je stupila u brak, ali već u 20. godini života, u vrijeme masovnoga hrvatskoga egzodusa, odlazi s mužem u daleku Australiju. Tamo se odmah uključuje se u domoljubni rad protiv ondašnjega komunističkog režima, zbog čega nije dolazila u Domovinu sve do pada komunizma 1990. Radila je u hrvatskim školama i crkvama s djecom i mladima, priređujući razne svečanosti prigodom blagdana.
Pisanjem pjesama bavi se od ranoga djetinjstva. Hrvatskoj čitateljskoj publici predstavila se već po dolasku u Australiju, kasnih šezdesetih, kada je pod pseudonimom izdala zbirku pjesama, koja je stjecajem okolnosti pripisana nekome drugom, a ona na to nije mogla utjecati. Potom objavljuje zbirku PJESME (2005.), slijedi knjiga duhovne proze ZNACI I MILOSTI S NEBA (2006.), pa zbirka GDJE SRCE OSTA (2009.), a već sljedeće godine izlazi joj druga knjiga ZNACI I MILOSTI S NEBA (2010.), a potom objavljuje roman CVIJEĆE MATE LOVRIĆA (2014.), nakon čega slijedi zbirka pjesama RODU NA DAR (2016.) te najnovija zbirka pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE – uz pedesetu obljetnicu života u tuđini (2019.).
Marija Dubravac članica je HAZUDD-a, Hrvatske akademije znanosti Domovine i Dijaspore, članica je Akademije Mostar te članica Hrvatske izvandomovinske lirike. Pjesme su joj protkane silnom ljubavlju i nostalgijom za rodnim Štitarom i ukradenom mladošću, igrom okolnosti koje su ju nagnale da ode živjeti dvadeset tisuća kilometara daleko od Domovine. Nije stoga čudo što u mnogim pjesmama oštro osuđuje ondašnji režim, dajući oduška bolu i čežnjama, i moleći Boga da joj posljednje zemaljsko počivalište bude u Štitaru, u grobu natopljenu suzama milih roditelja, koji iz tuđine priželjkuju dio srca svoga.

Potom je slijedio govorno-pjevani prikaz Marijina pjesništva, kroz kratke uvode u pojedine pjesme. Prve tri pjesme – Čuvar Kroacije (Sv. Josipu), Let duše i Sveti Kristov mučeniče (Sv. Nikoli Taveliću) – koje je uglazbio don Anđelko, izveo je kompoljski župni zbor. A zatim je Stanko Šarić zajedno s Patriotima vrlo dirljivo odpjevao nekoliko pjesama svojega repertoara, koje kao da doslovce opisuju životni put Marije Dubravac. Naime, Marijine pjesme su pune žalosti s prizvukom nostalgije za rodnom grudom, jer Marija je bolno razapeta između želja i stvarnosti. Dok u pjesmi "Puste sanje" gleda australske dolare koje prezire, misli na skromno, ali sretno djetinjstvo pa kaže: "I ljubljah drvo, mili rodni prag".
Sličnu razapetost opisali su mnogi, posebno naši pjesnici, a čujemo o tome čak i u zabavnoj glazbi. Neke od njih imaju i jake poruke o tome u čemu je prava životna sreća, kao što je opisano u pjesmi "Andrija Čordaš", koju su Stanko i Patrioti prvu izveli. Slijedile su dvije pjesme – Sve ću prodat sutra i Odlazim – koje govore o tužnom napuštanju rodne grude te nam posvješćuju kako Hrvati s istim osjećajima i u prošlosti i danas odlaze u tuđinu. Budući da je Marija cijeli svoj život u Australiji provela u tuzi za Domovinom, u pjesmi "Ostaj rode na hrvatskoj grudi" preklinje mladi hrvatski naraštaj: "Nemoj proći kao mi. Nije sve u novcu."
Ali, na žalost, iseljavanje Hrvata u tuđinu nikada nije prestalo - za ilustraciju: godine 1900. iz Kompolja ih je više od 200 otišlo u Sjevernu i Južnu Ameriku. Mnogi su sigurno, zajedno s Marijom, proklinjali novac, a tako je i danas. Zato bi svaka hrvatska djevojka i svaki mladić trebali pročitati Marijine pjesme. Ne samo zbog hrvatske povijesti, nego još više zbog realnog prikaza života u tuđini. Da i oni ne bi vapili kao Marija: "Rana ljuta biva veća, umrla je moja sreća!" Ili da im – kao rođenom Šokcu – svake noći u tuđini "U san dođu tambure", kako kaže istoimena pjesma, koju su potom odpjevali Stanko i Patrioti.

Pri koncu programa istaknuto je kako Marija Dubravac u svojim pjesmama nikada nije daleko od domoljubnih i duhovnih tema i događanja. Njoj je dobro poznata hrvatska povijest i njezina se poezija, uglavnom, i odvija u tome smjeru. Ali ona piše i o temama koje su danas u Hrvatskoj zabranjene, kao što je pozdrav "Za Dom spremni", piše o braniteljima i herojima Domovinskoga rata, koji su danas zapostavljeni, o povijesnim događajima u NDH, itd. Ona duboko suosjeća s hrvatskim majkama, koje uzdišu za izgubljenim sinovima. Suosjeća s Hrvatima i Hrvaticama, koji su mučeni, zlostavljani, silovani i zvjerski ubijani i bacani u razne rovove i jame… Ali Marija nas također podsjeća kako se u hrvatski narod ušuljao zaborav pravih vrijednosti, koje su nekada slovile kao ponos i obilježje naših običaja, gdje se u svakidašnjem životu slavilo Ime Isusovo. Majka Božja njezina je Zvijezda vodilja, kojoj povjerava hrvatski narod i Domovinu. Zato je Žarko Dugandžić, iz Pertha, u Australiji, napisao u Marijinoj knjizi:
"Dragi čitatelju, kad budeš čitao ove stihove, znaj da iza njih stoji osoba pjesnikinje koja je potpuno uživljena u svaku poru hrvatskoga bića, pjesnikinje koja izgara za svojim rodnim krajem, za Hrvatskom, kojoj je posvetila svaki trenutak svojega ovozemaljskog života. Marija Dubravac svjetionik je hrvatskoga domoljublja. Njezino je pjesništvo neprocjenjive vrijednosti, izravno i izvorno. U njemu nema nedorečenosti i nitko se ne treba pitati: 'Što je pjesnik time htio reći?' Hvala ti, Marija! Hvala ti, Velika Marija!" Zatim je don Anđelko pročitao Marijinu pjesmu "Moj Dom", koja ističe ne samo ljubav prema Domovini, nego i spremnost da se za nju žrtvujemo, a koju je uglazbio Stanko Šarić.

Na koncu je nazočnima svoju riječ uputila i pjesnikinja Dubravac:

"Poštovani don Anđelko, hrvatska braćo i sestre,
dragi Kompoljčani – žitelji ovog lijepog ubavog mjestanca!
Čast mi je i radost podijeliti s vama zajedništvo ovoga dana uoči slavlja Zaštitnika vaše župe i četrdesete obljetnice misništva vašega župnika don Anđelka Kaćunka, svećenika, filozofa, pisca, glazbenika, blogera, novinara, istinskoga domoljuba - čovjeka bogatih životnih iskustava.
Premda smo od ranijega oboje bili članovi HAZUD-a, naša slučajna prepiska otpoče unazad neke tri godine, kad je pater Luka Prcela tijekom sv. Mise, na primjedbu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović – koja izjavi u Americi kako NDH nije bila suverena, nego zločinačka – uzvratio oštrom primjedbom. Digla se oko toga gusta prašina. Ja sam priskočila fra Luki u pomoć, don Kaćunko me podržao i od tada do danas izmijenili smo više poruka nego netko za sveg svojega života.
Naime, jer živim u Australiji već 50. g., pišući pjesme, izričaj našega lijepoga materinskoga jezika ponekad mi zakaže. Don Anđelko je uvijek našao vremena pozabaviti se korigiranjem moga teksta, a onome što je on ispravio, nije bilo prigovora. Uz to, kako znadete, uglazbio i neke moje pjesme, a ZVIJEZDA HRVATA pjeva se često u Kompolju.
Idući mjesec navršava se pet desetljeća otkako sam 1969., napustila milu Slavoniju i uputila se igrom slučaja, gdje, kako netko s tugom napomenu za Australiju – 'Bog reče – laku noć'. Jedino hrvatski čovjek, koji pune 22. g. zbog neskrivenoga domoljublja nije smio doći rodnom kraju, razumjet će moju pretešku bol, napose o velikim blagdanima kad je duša pritisnuta nostalgijom patila za kolijevkom svojega rođenja i za plemenitim ljudima mekih srdaca kakvi postoje uglavnom u hrvatskoj Domovini.
Vjerujte mi, braćo, da su u dijaspori tisuće i tisuće hrvatskih prognanika bili teški patnici. Razmišljajući o proteklih pedeset godina na Petom kontinentu, s punim pravom tvrdim da sam i ja skupa s njima previše žrtvovala, a premalo dobila za svoje suze, tugu i bol, za neizrečeni posljednji zbogom pokojnom ocu i majci i za sva ona proljeća kad je moja šuma Rastovica pored rodne kućice listala i čekala malu curicu što ispod stoljetnih hrastova provede sretno djetinjstvo – kratku radost svojega života.
Iako unazad pet godina bijah sigurna da Domovinu više vidjeti neću, ipak sam evo pedesetu obljetnicu života u tuđini obilježila još jednim, a vjerojatno i posljednjim pohodom rodnom kraju. Znam, bit će mi teško otići nazad, no u mojoj tuzi ima i trun utjehe. Naime pored groba pokojnih roditelja jedno jedino mjesto, voljom Božjom bijaše određeno valjda samo za me. Dakle, kad god me smrt pozove, moja zemaljska 'vječna kuća' je gotova, moja je želja ispunjena. Tuđina mi uze mladost i golemi dio života, ali kosti joj ne dam. One će mirno snivati u krilu moje slavonske ravnice.
Ipak, stanje u našoj Domovini izaziva i u meni i u vama nemir. Zato, molimo, braćo, usrdno, za prestanak egzodusa hrvatskog naroda i za povećanje nataliteta. Inače, unatoč prekrasnim ljepotama naše Zemlje, polako, ali sigurno, mogao bi ostati samo spomen na 'stoljeće sedmo'. Molimo također neka nam Bog da podmladak iz kojega će niknuti nova svećenička zvanja, požrtvovni ljudi poput don Anđelka i niza pravih sljedbenika Isusa Krista. Ne zaboravimo da su kroz našu burnu povijest baš oni bili kamen temeljac – čuvari katoličke vjere i hrvatskoga identiteta.
I molim vas, uzmite k srcu moje riječi: Ne ostavljajte ovo sveto hrvatsko tlo, grobove predaka. Gorka je tuđa kora kruha. Stranac će radije pomoći psu nego li našem čovjeku. Zaboravlja da je taj hrabri Hrvat bio spreman braniti ne samo svoj dom, nego i tuđi i da kosti hrvatskih ratnika ostadoše širom svijeta kao nijemi svjedoci na slavne ljude heroje, Harahuate, čija prapovijest vuče lozu iz Egipta i Irana.
Uz iskrenu čestitku na predivnome daru milosti Božje, četrdesetoj obljetnici misništva, i uz želju da doživi ne samo 'zlatnu misu' nego i 'dijamantni jubilej', srdačno zahvaljujem našemu slavljeniku don Anđelku na ukazanoj mi gostoljubivosti i na vremenu utrošenom oko mojega putovanja predivnom Gackom dolinom i Podvelebitskim krajem. Posebno mu zahvaljujem što me odvede do rodne kuće legendarnoga domoljuba heroja Jure... Nagledah se Gackom čarobne prirode o kakvoj mnogi narodi mogu samo sanjati. Stoga bih ponovila onu znamenitu izreku velikoga sveca pape Ivana Pavla II, vjernog prijatelja Hrvata: ZEMLJO HRVATSKA, BOG TE BLAGOSLOVIO! I vas, dragi prijatelji svi skupa, neka na svakom koraku prati Božji blagoslov, duh domoljublja naših pređa i spoznanje da nema raja do rodnoga kraja.
Poštovani don Anđelko, upućujem duboku zahvalnost Vama, vrijednoj Mateji, mladim Patriotima, te glazbeniku Stanku iz skupine NAJBOLJI HRVATSKI TAMBURAŠI, nekadašnji ZLATNI DUKATI. To su sinovi ravnice koji se usudiše pjevati domoljubne pjesma onda, kad se mnogi skrivahu ko miševi u rupama. Hvala i vašim brižnim župljanima te svima koji doprinesoše večerašnjoj svečanosti upriličenoj meni. Tu plemenitu gestu pohranit ću kao spomen na hrvatske ljude zlatnoga srca, jer se potrudiše da moj posjet Domovini uz pedesetu obljetnicu života u tuđini, obilježe neizbrisivim sjećanjem. Posebnu zahvalnost dugujem trojma hrvatskih domoljuba, vrijednih spomena, a to su Zorica Gregurić, Enver Ljubović i Ante Baraba. Kao što znate, Zorica je predsjednice Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara. Ta divna žena, medicinska sestra, u mladoj dobi prošla je kroz strahote agresorskoga rata i sve do danas bori se hrabro poput lavice protiv ugnjetavanja ne samo branitelja i zabrane pozdrava ZDS, nego i protiv svih nepravdi današnjega režima. Hvala i našem profesoru Enveru Ljuboviću. U svojim brojnim knjigama otima zaboravu povijesne istine i spise, kako bi mlađe generacije znale porijeklo hrvatskih pradjedova. Jednako hvale vrijedan je i naš magistar iur. Ante Baraba, vatreni domoljub, koji utroši dosta vremena za predgovor moje knjige 'Dok mu hrašće bura vije' - starohrvatskim jezikom. Dragi prijatelji, ako sam koga izostavila u zahvali, molim neka mi oprosti. Slavni naš Matoš reče: I DOK JE SRCA – BIT ĆE I KROACIJE! Uz moj oproštajni ZBOGOM, dodala bih još samo ovo: Dok Bog, domoljublje, vjera, sloga i rađanje novih života imaju mjesta u Zemlji Hrvata – bit će ne samo Majke Kroacije, već ćemo u ovom globalnom vremenu zlih umova, pobjeđivati sve sotonske sile dolje i gore. Živjeli!"

Potom je Marija don Anđelku predala dar za njegov jubilej – uokvireni izvezeni križ, a don Anđelko je Mariji uime župe darovao suvenir s glavnim odjevnim simbolima Gacke. A onda je, izvan protokola, uime zbora orguljašica Glorija Kranjčević čestitala don Anđelku 40. obljetnicu misništva i predala mu dar – kalež, što je župniku bilo golemo iznenađenje!
Na koncu su svi zajedno odpjevali Marijinu pjesmu "Zvijezda Hrvata", koju je uglazbio don Anđelko, a taj veličanstveni program i nezaboravno druženje nastavljeno je u župnoj kući uz razgovor, pjesmu i domjenak, koji je pripremio župljanin Joso Nikšić, iznenadivši pjesnikinju Mariju darom Gospina kipa.

Utorak, 3. Rujan 2019.

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>