'Budni budimo!' - i u Došašću i u glazbi...
Čini se da se danas što god pisali o SVETOJ GLAZBI malo koga dotiče i dira i rijetki se potrude nešto pročitati i shvatiti o toj temi i o tim problemima. Uspavano smo društvo na svim područjima pa i na tome. Nažalost tako je bilo prije, a tako je i sada. O jednom detalju naše sporosti svjedoči Janko Barle, svećenik i kanonik zagrebačke nadbiskupije, koji 1914. godine piše u uvodniku Sv. Cecilije kako sporo dolaze neke stvari do nas. Tako spominje papu Pija X. koji objavljuje svoj poznati motu proprio 1903. pod naslovom "Tra le sollecitudini", vrlo važan dokument za obnovu liturgijske glazbe, koji do hrvatskih vjernika dolazi tek četiri godine poslije, 1907. godine. U tom uvodniku autor tvrdi da glede uređenosti svete glazbe zaostajemo za susjednim narodima više desetljeća. Dijelom možemo razumjeti sporost informacije onoga vremena.
Danas ne bi trebalo biti tako. Situacija se promijenila, imamo mnogo toga čega u Barleovo vrijeme nije bilo i zato bi trebalo iskoristiti te mogućnosti. Imamo Institut za crkvenu glazbu kao visokoškolsku ustanovu, Društvo crkvenih glazbenika koje ima bogat notni fond na svojim stranicama, časopis Sv. Cecilija, koji nažalost nema veliku nakladu. Izlazi samo dva puta godišnje i jedva da može što pokrenuti. To je ustvari časopis za buduća vremena. Netko će nakon 20, 30 ili više godina pronaći te brojeve pa će reći: ‘Evo u ono vrijeme već se pisalo vizionarski o tim i tim problemima u časopisu.’ Slično kao što i mi danas nalazimo u starim brojevima Sv. Cecilije vrijednih, poučnih i vizionarskih članaka i eseja.
Ono što mijenja danas svijet jest brza informacija koja se još brže širi. Trebalo bi smisliti neki portal ili slično i preko toga pisati i širiti informacije o SVETOJ GLAZBI, o crkvenim uredbama, o vrijednosti istinske crkvene glazbe pod teološko-pastoralnim i glazbenim vidom. Uputiti brzu kritiku o nekoj izvedbi i slično. Brojni su voditelji i animatori crkvene glazbe po našim župama i gradovima koji nemaju pojma da uopće postoje neki službeni dokumenti Drugoga vatikanskoga sabora o SVETOJ GLAZBI, a kamoli da bi znali što u njima piše. Svećenici i laici koji su studirali teologiju i u čijem je programu i osnovna crkvenoglazbena kultura čuli su mnoge informacije, ali nažalost sve se brzo zaboravlja i jednostavno ih nosi ritam suvremenoga života sa svim lijepim i manje lijepim stvarima. Smatra se da to nije toliko bitno i da je za to odgovoran netko drugi. Redovito se misli da je SVETA GLAZBA stvar koja zanima crkvene glazbenike, orguljaše i da su oni odgovorni za taj segment liturgije, međutim zaboravlja se da u nas malo crkvenih, školovanih glazbenika vodi pjevanje po župama, nego je još uvijek velika većina onih koji toj glazbi pristupaju kao i bilo kojoj drugoj vrsti glazbe.
Vještina i glazbena spretnost nisu dostatni za crkvenu glazbenu kompetentnost. Sposobnost osjećati bilo liturgije, osjećati bilo liturgijske godine, osjećati bilo pučke popijevke, bilo crkvenoga moteta, himna, psalma, hvalospjeva i litanijskih oblika ne stječe se samo tako, nego ozbiljnim studijem i dugom praksom. Gledamo li što se na Zapadu zbiva glede toga, možemo reći da se još dobro držimo. Narod nam još pjeva, pjeva napamet, osobito marijanske pjesme, i to je pohvalno te za primjer drugima.
Međutim da ima dekadentnih pojava očito je i toga moramo biti svjesni, a znamo iz povijesnih iskustava kad neka dekadencija započne, ili se mora zaustaviti ili će otići do kraja. Nisu baš ohrabrujući primjeri iz nekih nama susjednih zemalja poput susjedne Italije gdje se mogu naći članci koji počinju ovakvim rečenicama: Katolička je Crkva nijema - više ne pjeva, a kad pjeva, to čini loše, profanira na taj način liturgiju; golema je invazija raznih udaraljka u crkve; nedostaju pravi pjesnici, a katoličke izdavačke kuće objavljuju tekstove koji su prikladniji za Sanremo nego za crkvu; pape više ne pjevaju, kao ni mnogi svećenici; treba zaustaviti lošu glazbu u crkvama itd. (Sandro Cappelletto, Compositori cattolici in rivolta: "Basta brutta musica in chiesa" u: La Stampa, Roma 2019.).
Ne bi bilo dobro da za nekoliko godina i u nas takve pojave postanu sasvim normalna stvar, ali na tom smo putu da bi i nas mogla zahvatiti praksa nedolične glazbe koja nagrđuje liturgijsko slavlje i crkveni prostor. Neki se svećenici malo opuste pa dopuštaju pjevanje svjetovnih pjesama u crkvama. Koliko god one bile lijepe, drage, rodoljubne, krajevne, srcu mile, ipak njihovo mjesto nije crkva, Božji hram. Takvim postupcima događa se neizbježna profanacija svetoga prostora koja ulazi na mala, a polako će i na velika vrata. Ozbiljnost vjerske poruke ne bi trebalo karikirati lošom glazbom, glazbom koja suviše ili potpuno imitira svijet zabave, hedonizma, opijenosti i slično. Činimo li to, nismo ni svjesni koliko izvrćemo narav pobožnosti, sabranosti i molitve koju je stara glazba poticala ili se barem trudila da to čini.
Senzibilizirati vjerničku populaciju za taj tako važan segment koji obraća ljudsko srce i usmjerava ga od zemlje u božanske visine ne mogu učiniti samo crkveni glazbenici ili oni koji se time usput bave, nego to treba krenuti od najviših crkvenih služba, biskupa, svećenika, đakona, redovnika, redovnica i kateheta.
Već su stari kineski vladari slali izvidnike u problematične pokrajine carstva da bi ih informirali što pjevaju i kakvu glazbu prakticiraju i prema tome se dijagnosticirao stupanj dekadentnosti društva. I naša sveta glazba može biti znak i simbol nebeske, božanske glazbe i simbol snažne i nepokolebljive vjere, a može biti i znak površne, prolazne i nimalo življene vjere ili čak znak bolesne i iskrivljene vjere. Da nam se to ne dogodi, budni budimo dok je još vrijeme i dok eventualna zastranjenja ne metastaziraju.
M. Martinjak
(Sv. Cecilija, broj 1-2/2019.)
Utorak, 3. Prosinac 2019.
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu
Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova... >>>
KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!
Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni... >>>
'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje
Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'... >>>
Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu
Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u... >>>
Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije
U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup... >>>
Kompolje (župna crkva)
Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)
Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa
Brlog
Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)
Vratnik
Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati
Kad ce opet blog?... >>>
Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio... >>>
13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna... >>>