Nezaboravno druženje naših mladih u Sisku i Petrinji

Mladi hodočasnici iz Otočkog dekanata, sudionici događaja godine u Hrvatskoj - Susreta hrvatske katoličke mladeži, koji je 5. svibnja (na spomendan Anđelka Jeruzalemskog!) održan u Sisku – vratili su se svojim domovima u nedjelju navečer puni prekrasnih iskustava i nezaboravnih dojmova.

Do predzadnjeg dana na popisu hodočasnika bilo je – s vjeroučiteljicom Silvijom i s don Anđelkom – 43 prijavljenih, a onda je gotovo pred sam polazak otkazalo desetero (na svoju štetu – neki su, nažalost, to učinili zbog bolesti). Dakle, ispred crkve Presvetoga Trojstva u Otočcu naš je autobus stigao na vrijeme, kao i svi hodočasnici – samo smo nekoliko minuta pričekali neke maturante (koji su noć probdjeli na maturalnoj večeri). Okupili smo se iz devet mjesta odnosno župa našega dekanata: Otočac (11), Kompolje (7), Brlog (1), Švica (3), Prozor (3), Kuterevo (3), Crno Jezero (2), Sinac-Vrhovine (1) i Korenica (1). Krenuli smo prema Sisku u 7,15. Vozač Marko glasno je molio kao i svi mladi hodočasnici, što je posebno obradovalo don Anđelka. Na odmorištu autoceste između Jastrebarskog i Lučkog napravili smo mali predah, a tu nam je ujedno mons. Tomislav Rogić podijelio majice – na njima je sprijeda logotip SHKM a otraga natpis Gospićko-senjska biskupija. To nas je sve posebno razveselilo.

Na punktu Odra prije Siska u naš je autobus došao mladi vodič Tomislav Božinović, jedan od 1500 volontera koji su se stavili u službu pomaganja mladima tijekom njihova dvodnevnog boravka Sisačkoj biskupiji. U Sisak smo stigli oko 11 sati i na velikom parkiralištu ostavili autobus, malko se "muvali" okolo tj. gledali ostale hodočasnike, fotografirali se i potom krenuli prema katedrali Sv. Križa u centru grada. Tamo je sve već bilo krcato kao u ribljoj konzervi. Dogovorili smo točno vrijeme i mjesto susreta prije formiranja procesije i razišli se u grupicama "kud koji mili moji". Većina je obišla prekrasnu katedralu i prostor oko trga, ali po žarkom suncu bilo je važno osvježiti se, no pronaći slobodan stol u nekom kafiću – bila je "lutrija". Ipak, naši anđeli čuvari, ili samo don Anđelkov, čuvali su nam prazan stol i tri stolca u slastičarnici "Tri jagode" pa je nas četvero imalo super kutak za kavu i sok…

Na trgu pred katedralom trajao je program "zagrijavanja" – malo priče, malo pjesme… U 12,30 najavili su pomak procesije jer još svi nisu stigli pa smo još dvadesetak minuti ostali "u solariju" na otvorenom (zato su neki dobili fino ljetno crvenilo). Ipak nije se zapazila posebna nervoza. Uskoro je iz župnog dvorišta krenuo veliki križ s ministrantima i svijećama, koje je jaki vjetar odmah ugasio, a iza njega se stvorila kilometarska rijeka mladosti, koja je Rimskom ulicom pa preko mosta na Kupi više od sat i pol "tekla" prema novoj crkvi Sv. Kvirina. Mi smo se već na trgu bili pridružili našima iz Gospića i Ogulina, ali sve se to izmiješalo na putu pa je bilo jako lijepo hodati u društvu s mladim Hrvatima iz Banje Luke, Linza (u Austriji), Trilja, Rijeke, Varaždina… Posebno je simpatično bilo kako su nam ljudi mahali i fotografirali nas s prozora svojih stanova kad smo prolazili kroz gradske ulice…

Na golemu livadnu površinu ispred crkve Sv. Kvirina stigli smo prije tri sata poslije podne. Odmah je većina "pala" u vodoravni položaj da odmori umorne noge. Super je bilo što su volonteri dijelili vodu u bočicama – tekla je u potocima… a i sendviči su zajedno s keksima brzo "planuli"… (nažalost trgovine nisu bile baš blizu…). Oko 15 sati započeo je tzv. predprogram, tj. duhovno-zabavni program za "ubijanje vremena" i kao priprema za misu. Zbor je na početku otpjevao himnu susreta koju je većina mladih naučila i razdragano pjevala. Voditelji programa sve su pozdravili s radošću, a to je učinio u povjerenik za mlade Sisačke biskupije (iako je djelovao malo umorno, što je potpuno razumljivo ako se uzme u obzir koji su napor morali podnijeti da bi sve organizirali i ugostili 30.000 mladih!). Mlade je pozdravio odmah i domaći biskup Vlado Košić. U programu koji je slijedio bilo je svega i svačega, u pozitivnom smislu - iako nije sve bilo jednako zanimljivo svatko je mogao "ubrati" nešto za sebe – i pjesama, i meditacija, i svjedočenja, i skečeva, i plesa… Naravno, mladi su i šetali, i malo drijemali, fotografirali, razgovarali, družili se s poznatima s prijašnjih susreta, upoznavali jedni druge, iskoristili mogućnost za ispovijed (bilo je mnoštvo svećenika)… sve u radosnom i vedrom raspoloženju… - ma divota! No ipak – "malko" se to razvuklo… nije baš bilo lako dočekati misu… Komentari su bili zanimljivi, a bilo je i prijedloga koji bi mogli biti korisni za buduće susrete…

Konačno, u 18 sati započela je ulazna pjesma. Puno je kitica trebalo zboru dok kardinal Bozanić nije izgovorio U ime Oca i Sina… jer je duga staza od crkve Sv. Kvirina (koja je biskupima i još nekim svećenicima ovaj put poslužila kao sakristija) do goleme i krasne pozornice s oltarom na kojem je misu slavio papa Benedikt prošle godine na zagrebačkom hipodromu. Onda je opet biskup Košić morao sve pozdraviti – jedva držeći papire u rukama jer je puha vrlo jak vjetar… Misa je bila zaista vrlo svečana, ali ipak je nekakav "liturgijski slow motion" djelovao iritantno, posebno kad se čeka ministrante koji predugo nose knjigu i mikrofon, ili čitače da dođu do ambona… Zbor je lijepo pjevao i sigurno – fantastično je zvučala "stara" misa u "klasičnoj" odjeći, kao i moderne kršćanske pjesme koje vole mladi. Ipak je dirigentica totalno promašila tj. dvostruko usporila prikaznu pjesmu "Izvore vode žive" (to je bilo teško slušati) – možda se bojala da će mladi zaplesati valcer!)… Mi smo sve uglavnom dobro čuli jer smo bili blizu zvučnog stupa, ali neki su rekli da je bilo "zvučnih rupa" – ali to je sitnica za taj golemi prostor. Nismo bili daleko pa smo mogli sve također dobro vidjeti… Biskup koji je držao propovijed bio je prilično zanimljiv – u drugom dijelu malo je izgubio početni zanos, a izostao je i neki poticajan primjer iz života… Za pričest su svećenici k nama došli uz mlade volontere koji su nosili plavi kišobran… Na kraju mise – već poslije 20 sati – sunce je već bilo na samom zalasku i večer je već djelovala osvježavajuće. Veliku radost izazvala je objava da je domaćin sljedećega Susreta hrvatske katoličke mladeži 2014. godine grad… – Dubrooovniiiiik! Kad je s velikih ekrana biskup Mate Uzinić proglasio tu radosnu vijest prolomio se dug pljesak i urnebesno veselje...

U tom raspoloženju i radosti unatoč umoru – nakon pozdravnih riječi, blagoslova, završne pjesme, Lijepe naše i himne Susreta – rijeka mladosti ponovno je potekla ulicama Siska prema svojim autobusima, koji su ih prevezli do mnogih mjesta u Sisačkoj biskupiji gdje su dobili smještaj kod obitelji. Nakon desetak minuta pješačenja stali smo na pločniku pored najviše zgrade u Sisku i "malo" cupkali na ulici pišući poruke i promatrajući kolone vozila i ljudi, dok su don Anđelko i volonter Tomislav nastojali stupiti u vezu s jednim članom koji nam je "zalutao" s poznanicima iz Gospića. Na kraju smo, unatoč zabrinutosti, bili radosni kad smo ga kao usamljenog ćuka na velikom stablu ugledali na parkingu Interspara i kad je ušao u autobus kao "nađeni sin", kako je don Anđelko u šali rekao. Nitko se nije previše ljutio, jer svakome se moglo dogoditi da najednom "nestane" u onoj masi ljudi…

Zahvaljujući don Anđelkovoj "vezi" mi smo dobili smještaj u Petrinji. Naši domaćini bili su jaaako strpljivi i čekali su nas na velikom parkiralištu. Već unaprijed vjeroučiteljica Silvija i don Anđelko su (uglavnom po našim željama) napravili popis za smještaj pa smo za tri minute već bili s gostoljubivim Petrinjcima. Ugostile su nas sljedeće obitelji odnosno domaćini: Marinko Kaleb, Mato Damjanović, Tihomir Čerpnjak, Božena Murr, Drago Čančar, Marijan Marić, Ambrozije Antolović i Marko Nikić. O tome kako je naš "autobus" proveo tu noć, sutra se pričalo da su neki spavali a neki "nisu mogli zaspati"…

U nedjelju ujutro svi smo se okupili na ulazu u Gradski stadion i potom svoje stvari odnije do autobusa koji je bio parkiran kod velikog nogometnog stadiona, do kojega smo došli po lijepoj šetnici uz rječicu Petrinjčicu. Tu smo napravili jedinu zajedničku fotografiju (šteta da su se neki negdje "sakrili" pa nismo kompletni). Euharistijsko slavlje bilo je, baš kao i u Sisku, na otvorenom, ali ovaj put – na stadionu. Prije toga održan je pretprogram u kojemu su o povijesti i sadašnjosti Petrinje govorili povjesničar Ivan Rizmaul i gradonačelnik Željko Nenadić, a program je pjesmom animirao zbor mladih župe Sv. Lovre "Svitanje".

U 11 sati iz bijelog šatora u dnu travnjaka krenula je prema pozornici na kojoj je bio oltar procesija s ministrantima i svećenicima, a na kraju je išao biskup. Već smo prije čuli da će misu u Petrinji predvoditi dubrovački biskup, ali ga nismo poznavali. Zbor mladih na pozornici uz izvrsno ozvučenje pjevao je ulaznu pjesmu. Sve je bilo slično kao prethodnog dana, jedino nekako intimnije, jer nas je bilo manje – čuli smo da je Petrinja primila po obiteljima oko 1.650 mladih, što je za najveću pohvalu. Lijepo su se izmjenjivali čitači i pjevanje, nije bilo "usporenog filma" kao u Sisku, a onda… najednom su vjernici počeli otvarati kišobrane – iz jednoga crnog udaljenog oblaka vjetar je na narod donio nekoliko kapi kiše i stavio na kušnju vjeru onih koji nisu ponijeli kišobrane. No već nakon pet minuta zasjalo je sunce. Tako se, kao i u Sisku, uz sunce i vjetar – znakove Svjetla i Duha – u Petrinji kompletirala simbolika pa nas je kiša podsjetila na sakrament sv. krštenja. Bilo je to u trenutcima dok je biskup Mate s bežičnim mikrofonom izišao ispred oltara i narodu rekao da je kao pravi pastir spreman i po kiši doći bliže svome stadu pa je odmah zaradio pljesak. U propovijedi je, na temelju evanđelja, posvijestio narodu a poglavito mladima koliko je važno za naš vjernički život da ostanemo kao mladice nakalemljeni na Kristu kao trsu jer samo tako možemo i na zemlji i za vječnost donijeti evanđeoske plodove i "hodeći u Svjetlosti" svjedočiti da smo Kristovi učenici ter druge privući k njemu, našem Trsu i Spasitelju.

Na kraju mise kapelan petrinjske župe Sv. Lovre vrlo emotivno svima je zahvalio na pomoći u organiziranju ovoga divnog susreta. Velika zanimljivost je da su upravo Petrinjci Ana Čerina i Karlo Ivančić autori himne ovogodišnjega SHKM "U svjetlosti hodimo", pa je ona na kraju mise izvedena s posebnim emocijama. Ali najveće iznenađenje bila je čestitka koju je Ani poslao biskup Košić a pročitao biskup Mate – zahvalio joj je na aktivnosti u zajednici i čestitao rođendan (7. svibnja). Nakon toga, čim su se biskup Mate i tridesetak svećenika koji su bili u koncelebraciji, vratili iz "sakristije", održano je predstavljanje skupina odnosno tridesetak župa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine ter hrvatskih katoličkih misija u Europi, koje su ugostili ljubazni Petrinjci. Najprije se na jedinstven način predstavila HKM iz Berlina – 15-ak mladih izišlo je na pozornicu i po redu izgovorili po rečenicu-dvije o svojoj Misiji.

Naš dekanat predstavila je Petra Marković kratko i sažeto (za razliku od nekih koji su dodijali dugom pričom…), a s njom je na pozornici bio i naš vodič Tomislav ter joj predao medaljone za sve hodočasnike, dok je don Anđelko dobio ćup od pečene gline s istim medaljonom. Baš lijepa uspomena i ugodno iznenađenje. Mi smo također ponijeli suvenire (a neki i ličku rakiju) našim domaćinima kao mali znak pažnje. Na kraju programa koji se malo i odužio, poslužili su na stadionu svima gulaš, a mi smo jedva čekali sjesti u naš autobus. Posjetili smo crkvu Sv. Lovre, koja je u četničkoj agresiji bila sravnjena sa zemljom i na njoj namjerno otvoren stočni sajam. Župnik nam je kratko također opisao povijest Petrinje i župe. Zahvalni za sve lijepe doživljaje i svu dobrotu koja su nam je iskazana u dva dana, pomolili smo se za naše domaćine, još se malo prošetali lijepim parkom u središtu Petrinje ter umorni ali radosni i puni dojmova krenuli prema lijepoj našoj Gackoj dolini.

Na kraju smo, u vožnji, nakon kratkog odmora na autocesti, doživjeli još jedno iznenađenje - don Anđelko nas je fino "prisilio" da svi po redu dođemo na mikrofon i drugima pokušamo prenijeti dio svojih dojmova. To je bilo korisno iskustvo jer su mnogi istaknuli nešto posebno što je samo njih "dotaknulo" ili neki svoj doživljaj u Sisku ili Petrinji, ali svi su redom najljepšim riječima govorili o gostoljubivim domaćinima u Petrinji i, posebno oni kojima je ovo prvi ovakav susret, izjavili – SVI IDEMO U DUBROVNIK! Nekoliko mladih izrazilo je želju da se, uz redovitu tribinu koja već postoji, barem jednom mjesečno nastavi druženje i razgovor o vjeri i mladenačkim problemima, iskustvima i potrebama. To su podržali i vjeroučiteljica Silvija i don Anđelko. On je na kraju svima zahvalio za uzorno ponašanje cijelim putem i svima zaželio da nastave "hoditi u Svjetlosti" i stalno u srcu nose želju koju je izrazio svećenik-pjesnik Izidor Poljak: "Kuda koracam hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti!"

NAPOMENA: Fotografije (bez potpisa) prikazuju naš "smjer kretanja" od polaska busom iz Otočca (u subotu), zatim kratak boravak u centru Siska, pa zajedničku hodočasničku sv. misu ispred crkve Sv. Kvirina, potom (u nedjelju) program u Petrinji... do sumiranja dojmova u jednom caffeu u Otoču... Redovitim i novim posjetiteljima našega portala želimo ugodno i zabavno odgonetavanje nedovoljno jasnoga ter svima srdačan pozdrav i Božji blagoslov! (NB: Ako nešto nije jasno ili imate kakvu pohvalu - pišite nam, mejlom ili preko portala u kategoriji Q&A, što znači, na engleskom: Question&Answer, tj. pitanje i odgovor!)

Ponedjeljak, 7. Svibanj 2012.

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>