Svjedočka snaga vjere
RAZMIŠLJANJE UZ NEDJELJU, 13. kg-B (1. srpnja 2012.)
Čitanja: Mudr 1,13-15.2,23-24; Iv 2,13-22
U današnjem misnom evanđelju Isus naglašava važnost VJERE. Na mnogim mjestima u evanđeljima Isus to ističe. Koliko je vjera važna općenito i što ona znači u životu čovjeka, slikovito je izrazio Sv. Augustin: "Čovjek bez vjere je kao putnik bez cilja, kao onaj koji pita, a nema odgovora, kao onaj koji se bori, a ostaje bez pobjede, kao onaj koji umire bez novog života."
Čak je i poznata glumica Nicole Kidman nedavno neke iznenadila rekavši da čovjek mora u nešto vjerovati: "Vjera je jako važna u životu. Čovjek koji ne vjeruje, prazna je ljuska."
Naravno, premda nema čovjeka bez nekakve vjere, Sv. Augustin je mislio na vjeru u Boga. Upravo takva vjera, kako je istaknuto u današnjem evanđelju, očitovala se i u prigodi ozdravljenja Jairove kćeri i žene koja je 12 godina bolovala od krvarenja. Isus ohrabruje Jaira: "Ne boj se, samo vjeruj!" A bolesnoj ženi, koja je bila uvjerena da će se spasiti ako Isusa samo dotakne, On veli: "Vjera te tvoja spasila!"
Što vidimo u tom događaju? Isus pobjeđuje bolest i smrt. No ti znakovi Njegove božanske moći nisu dostupni svima. Oni su DAR samo onima koji se Isusu pridružuju vjerom. Zanimljivo je kako i suvremena istraživanja u bolnicama potvrđuju da se ljudi duboke vjere tjelesno bolje oporavljaju, nego oni koji ne vjeruju. Dokaz za to su mnogi primjeri iz Amerike i Europe, a posebno je značajno jedno nedavno istraživanje u Izraelu!
Promislimo, zar to nije poruka i nama, i općenito suvremenom mentalitetu, koji pod utjecajem marketinga misli da zdravlje može kupiti "u dućanu". Znademo kako ljudi podliježu reklami da se sve može kupiti. Zato današnji čovjek živi s osjećajem da mu ne treba vjera, da nam čak ne treba ni Bog. Neki taj stav smatraju 'lakšim putem'. Ali to ipak stvara probleme. Zato je bolje izabrati teži put odnosno put vjere. Veliki teolog Karl Rahner rekao je da vjerovati znači "neshvatljivost Božju nositi cijeli život"!
Zanimljiv je odgovor na to pitanje dao i sadašnji Papa, s kojim je 1996. godine, dok je još bio kardinal u Njemačkoj, razgovarao novinar Peter Seewald (što je objavljeno u knjizi Sol zemlje). Novinar kaže: "Meni se čini da je ipak lakše ne vjerovati nego vjerovati. Paradoksalno je to što je vjera, s jedne strane, uvijek tu, u našoj blizini, i čovjek je religiozno biće, a, s druge strane, za nju se neprestano moramo boriti." A kardinal Ratzinger odgovara:
- Lakoća nevjerovanja ipak je relativna. Njezin je smisao u tome da je lako osloboditi se spona vjere i reći: "Neću se truditi, to me opterećuje, ostavit ću to po strani." Taj je prvi čin, recimo tako, lakoća nevjerovanja. Međutim, uopće nije lako živjeti s time. Živjeti bez vjere znači nalaziti se u nekom nihilističkom stanju, a zatim ipak tražiti neke oslonce. Život bez vjere veoma je zamršen. To možemo lijepo vidjeti u ateističkoj filozofiji Sartrea, Camusa i ostalih. Čin je vjerovanja u početku i u trenutku prihvaćanja možda složen iako u onom trenutku kada te vjera doista obuzme - "Smiješ se radovati" – on ima veliku lakoću. Teškoće se ne smiju jednostrano naglašavati. Lakoća nevjerovanja i težina vjerovanja ne leže u istoj ravnini. I nevjerovanje ima velikih teškoća koje su, po mojem mišljenju, još veće. Vjera čovjeku olakšava život. To se lijepo može vidjeti iz učenja crkvenih otaca, posebno u redovničkoj teologiji: Vjerovati znači postati sličan anđelima. Možemo letjeti jer više ne osjećamo svoju težinu. Postati vjernikom znači postati laganim, osloboditi se težine koja nas vuče prema dolje i tako dospjeti u lebdeće stanje vjerovanja.
A zašto se vjera nekima čini kao teži put? Među ostalim i zato što materijalistički mentalitet čovjeka tjera da vjeru doživljava kao fikciju, jer se Boga ne može vidjeti, čuti, opipati... a, osim toga, nema ga na glazbenim top-listama i nije na bankovnim tečajnim tablicama, nije u showu Hrvatska traži zvijezdu, a službeno ni na nogometnom EUROu (osim ako se neki nogometaš javno prekriži i nekom gestom "zahvali Nebu"...)… I o tome je spomenuti novinar Papi postavio izravna pitanja: "Ali, gdje je Bog, gdje ga možemo naći? Skriva li se on? Čini se da se Bog vrlo rijetko pokazuje. Ljudi su očajni jer misle da on s njima ne razgovara, da im ne daje nikakvih znakova i da im se ne javlja." Odgovor je vrlo jasan i evanđeoski "lagan":
- On to ne čini glasno, ne bezuvjetno u obliku prirodnih katastrofa – iako one mogu biti njegov govor – dakle, Bog to ne čini gromoglasno. Ali on to ipak stalno čini. Važno je samo da prijamnik bude usklađen s odašiljačem, da se tako izrazim. U našem prosječnom načinu življenja i mišljenja ima mnogo odašiljača koji ometaju prijam tako da mi ne možemo čuti glas. Toliko smo otuđeni da ne možemo raspoznati je li to Božji glas. Ali ja bih ipak rekao da svatko tko sluša pomnjivo, može doživjeti i osjetiti da mu Bog govori: sada mi se Bog obraća, i to mi je prigoda da ga upoznam. ON može doći iznenada, upravo u trenucima katastrofe, ako sam budan i ako mi netko pomogne da ga odgonetnem. On ne govori gromoglasno, ali govori s pomoću znakova i zbivanja u našem životu, govori kroz naše bližnje. Potrebno je malo više budnosti i zato ne smijemo dopustiti da nas okuju izvanjske, vidljive stvari.
Sve nam to posvješćuje činjenicu da je vjera osobni odnos s Bogom. Međutim, naš Katekizam kaže odnosno naglašava još jednu važnu dimenziju: "Treba da svi budu pripravni PRIZNATI Krista pred ljudima i SLIJEDITI ga na putu križa za vrijeme progona, bez kojih Crkva nije nikada" (KKC 1816).
Svakako, vrlo aktualno. Ali također izaziva pitanje: gdje su danas ti progoni? Odgovor može biti: Pa, među ostalim, u svim javnim medijima...! Jer različita omalovažavanja Crkve i Evanđelja, ponižavanja vjernika i ruganje onima koji "ližu oltare", ali i javno obezvrjeđivanje npr. mise za Domovinu, kao i slični postupci raznih osoba javnog života u "kršćanskoj zemlji" kao što je Hrvatska, također se mogu svrstati u kategoriju progona Crkve. Zato kršćanin i danas treba biti vrlo jak i svjedočki raspoložen.
A otkud nam snaga za svjedočenje i "kondicija" u kušnjama, teškoćama i progonima? Samo u Isusu – kad njega "dotaknemo", u nas se prelije njegova snaga! Ili kad Njemu 'dopustimo' da nas dotakne u molitvi, svojoj Riječi, sakramentima – poglavito u Kruhu života! Takvu snagu imali su svi sveti mučenici – od Sv. Petra i Pavla do Bl. Alojzija Stepinca. Tu snagu molimo od Gospodina, a neka nam je izmole i naši hrvatski mučenici.
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu
Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova... >>>
KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!
Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni... >>>
'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje
Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'... >>>
Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu
Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u... >>>
Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije
U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup... >>>
Kompolje (župna crkva)
Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)
Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa
Brlog
Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)
Vratnik
Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati
Kad ce opet blog?... >>>
Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio... >>>
13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna... >>>