Poslanica našega biskupa Mile za Godinu vjere
POSLANICA GOSPIĆKO-SENJSKOG BISKUPA
prigodom otvaranja Godine vjere, 14. 10. 2012.
NAPUNIMO SVOJE VJERNIČKE SVJETILJKE!
Sveti Otac Benedikt XVI. 11. listopada proglasio je otvorenom Godinu vjere za cijelu Crkvu. Mi danas tu Godinu otvaramo u svim župama naše Gospićko-senjske biskupije. Tom prilikom želim se ovom poslanicom obratiti svim našim vjernicima. Sveti Otac je Godinu vjere proglasio i zato što osjeća da je ona danas na mnoge načine u krizi, odnosno da su u krizi spomenuti odnosi. Možemo reći da je na izvore trajne krize svjetla vjere već Krist jasno ukazao. Oni su bili i ostali u prenošenju raznih običaja i propisa bez vjerskog sadržaja, u povlačenju vjere u privatnost i u licemjernom očitovanju vjere. On nas i danas poziva da (1) napunimo svjetiljke vjere, (2) javno svjedočimo svoju vjeru i (3) da to bude bez licemjerja i nametanja. Na to troje ukazao je slikom ludih djevica koje uočavaju da im se gase svjetiljke (Mt 23, 1-13), potom slikom svjetiljke koja se „stavlja pod posudu ili pod postelju“ (Mk 4, 21) i kritikom farizejskog licemjerja (Mt 23, 13-32).
1. Napunimo svjetiljke vjere
Kako bismo mogli prenijeti vjeru na one s kojima živimo i na iduće naraštaje, potrebno je da je ona u nama, da smo mi vjernici, da svjetlo vjere u nama gori. Za zapadni svijet govori se da je izrastao iz kršćanstva, što se vidi iz tradicije i običaja. Jest, tu je svjetiljka, tu su običaji sačuvani u predaji, zabilježeni u knjigama, u liturgiji, u umjetničkim djelima; o vjeri govore naši tornjevi, križevi na grobljima, i sl. U svim tim „posudama“ prenošen je sadržaj vjere sve do danas. Jedino je pitanje koliko u tome svemu ima „ulja“ vjere koja svijetli. Ili su možda te posude postale prazne poput onih u ludih djevica koje vide: „Gase nam se svjetiljke“ (Mt 25, 8). To nas navodi na promišljanje koliko toga je u našoj vjerničkoj praksi sačuvalo vanjski oblik uljanice, ali se ne vidi svijetlo koje bi se od njih očekivalo. Prisjetimo se velikih krizmanih slavlja koja često završavaju s rastankom od Crkve. Jako malo ima tu vjerničkog svijetla, a previše nečega drugoga; jako malo vjere u darove Duha Svetoga, a više u neke druge darove. Često je to modna revija, prilika da se priredi svečana gozba. U jednom mjestu nakon što sam kandidaticu krizmao, ona je i dalje uporno stajala preda mnom jer fotograf nije obavio svoje. Pitao sam se što je njoj bilo važnije: pečat dara Duha svetoga ili fotografija u skupocjenoj haljini i s umjetnim noktima? Mnogi biskupi i svećenici se pitaju kako tu uljanicu (posudu) napuniti uljem vjere, a ne da se nju puni svim onim sadržajima koji uguše onaj plamičak vjere koji eventualno svjetiljka takve krizme pokazuje. Možda je još opasnije da i uljanicu sakramenta ženidbe ugase razne „ljudske predaje“ koje su tu navalile na oltar. Trebamo i tu uljanicu napuniti vjerom. Valja se učiti čuvati sveti prostor i sveta vremena. Kada se prijeđe prag crkve onda nema pretrčavanja i pričanja kao na cesti. Vjernik u crkvu ne ulazi kao turistički vodič, nego u prostor gdje se posebno doživljava Božja blizina.
2. Javno svjedočiti svoju vjeru
Slikom svjetiljke koja se „stavlja pod posudu ili pod postelju“ (Mk 4, 21), Krist poziva sve vjernike da ne skrivaju vjeru kao „privatnu stvar“ nego da se ona očituje pred svijetom, u javnosti, u prvom redu počevši od obitelji. Bitna je stvar da supružnici zajedno mole, da zajedno idu u crkvu. Kuća treba biti tako opremljena da se prepoznaje kao vjernička. Nije loše vidjeti i umjetničke slike i fotografije, ali kuća bez ikakva vjerničkog znaka, križa i(li) slike, svakako odaje i vjerničku prazninu. Nije dovoljno da se ti znakovi stave samo u spavaću sobu, nego je potrebo vidjeti ih ondje gdje i drugi dolaze. Očitovati svoju vjeru. Kada dođe dijete, treba znati da će mu u najranijoj dobi mnogo značiti ako vidi tatu i mamu kako se mole, kako su usmjereni osjećajima i mislima prema Nekome većemu od njih. Nema za dijete bolje kateheze u vjeri nego kad vidi roditelje u molitvi. Neću nikada zaboraviti kako je moja majka svaki posao započinjala s križem. Križ je stavljala i pred volove kada je kretala s njima u polje. Treba sačuvati sve znakove vjere koje su nam stari prenijeli: pomoliti se ujutro i uvečer, prije i poslije jela, prekrižiti se prije svakog posla.
Nije dovoljno dijete poslati u crkvu. S njime treba tamo ići jer će ponašanje roditelja u crkvi djetetu značiti mnogo više nego svećenikova propovijed ili kateheza. Posebno je važno da se dijete ne uči samo „moliti“, nego također hvaliti i zahvaljivati. Mnogo će vjeroučitelj u školi učiniti za vjeru vjeroučenika ako se kod križanja primijeti da je on obuzet nebom, a ne da je glavno kretanje ruke gore, dolje i u stranu. Svoju vjeru kršćanin treba svjedočiti i u javnom životu. Ne treba se bojati izmoliti Anđeo Gospodnji kad nas na to pozovu crkvena zvona, pa i onda kad smo na poslu; skinuti kapu i prekrižiti se u prolazu pokraj crkve; pozdraviti kršćanskim pozdravom vjernika, a posebno Bogu posvećenu osobu. Drugim riječima, treba shvatiti vjeru kao uvjerenje koje iskazujemo na cijelom svom životnom putu. Ona nije nipošto privatna, nego javna stvar.
3. Svjedočenje bez licemjerja i nametanja
U vrijeme Isusovog zemaljskog života židovski narod imao je silno bogatstvo vjerskih običaja, predaja, propisa, ustanova koje su uvedene zato da se sačuva i prenese Božja poruka. Postojao je i jedan sloj ljudi, najučenijih, koji su strogo pazili da se sve to sačuva i poštuje, ali negdje su to postale posude koje su prenosile ljudske predaje a ne Božju poruku. Oni su vanjski izgled, lice, prilagodili propisima, običajima i predajama, ali to je, zapravo bila prijevara, a ne svjedočenje. Zato ih Isus oštro kritizira i naziva ih licemjerima. Važno je bilo ne učiniti subotom više koraka od dopuštenog, oprati ruke prije jela, obući se ovako ili onako, ne jesti „nečista“ jela, postiti i davati desetinu, ali u tim običajima i propisima (posudama) nije kod mnogih farizeja bilo onog sadržaja radi kojega su oni nastali. Ti običaji mogu biti prazni čak i onda kada su izrečeni u obliku molitve, kao kod onoga farizeja koji se u hramu hvali da posti dva puta tjedno i od svega što stekne daje desetinu (usp. Luka 18, 12). Takva „pravednost“ za Isusa nije dovoljna jer farizeji čiste „čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe“ (Mt 23, 25) pa ih zato na putu prema kraljevstvu Božjem pretekoše „carinici i bludnice“ (Mt 21, 31). Predstavljaju se kao ljudi koji izvana pokazuju da su potpuno usklađeni s voljom Božjom, a unutarnjim osjećajem su daleko od toga, pa im Isus kaže da su nalik na „obijeljene grobove“ (Mt 23, 27). Ono na što vanjština upućuje, ne nalazi se u nutrini. Nisu uspostavili zajedništvo „srca i duše“, nego zajedništvo u vanjskom ponašanju. Svako takvo zajedništvo je krhko. Takvom odnosu prema Bogu Isus se usprotivio. On traži sklad vanjštine s nutrinom, s mislima, s riječima i djelima, da u „posudi“ djela budu isto što izražava i piše (riječ) na njoj. On je „svom dušom“ pred Bogom i čovjekom. On je tražio da svi budu „jedno srce i jedna duša“. Te osobine pokazala je zajednica koju je on ustanovio – Crkva (usp. Dj 4, 32). „Čuvajte se kvasca farizejskoga“ (Mt 16, 6), upozorio je Isus svoje učenike, a time upozorava i nas. Čuvati se onih koji govore a ne čine; paziti da se to i nama ne događa. I danas je taj kvasac prisutan na svim razinama.
Dragi vjernici! Možemo biti sigurni da se i danas prenosi ispravna vjera, da postoje „posude“ s pravim „uljem“ koje svijetli u Crkvi od početka i neće se ugasiti do kraja svijeta. No, može se dogoditi da negdje ispravne „uljanice“ nemaju ulja i ne mogu više svjetlom vjere osvijetliti nikome put, niti se njima mogu zapaliti druge svjetiljke. Svoju vjeru kršćanin treba svjedočiti i u javnosti. Jačati i prenositi vjeru znači raditi na tome da se uspostave bolji odnosi prema Bogu i ljudima. Odnosi prema ljudima bit će zasigurno već po tome bolji, ako se uspostave bolji odnosi prema Bogu. Također možemo reći da će se uspostavom boljih odnosa prema ljudima otvoriti i „bolji vidici“ prema Bogu jer je jedno i drugo povezano i međusobno uvjetovano. Sveti Otac osobito želi da se u otkrivanju otajstava naše vjere ove godine posebno koristimo dokumentima Drugog vatikanskog sabora i Katekizmom Katoličke Crkve, što svima preporučujem.
Neka se „vrata vjere“ i u našoj Gospićko-senjskoj biskupiji širom otvore!
U Gospiću, na blagdan Sv. Mihovila arkanđela, 2012.
Biskup † Mile Bogović, v.r.
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu
Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova... >>>
KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!
Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni... >>>
'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje
Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'... >>>
Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu
Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u... >>>
Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije
U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup... >>>
Kompolje (župna crkva)
Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)
Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa
Brlog
Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)
Vratnik
Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati
Kad ce opet blog?... >>>
Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio... >>>
13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna... >>>