Propovijed našega biskupa Mile
Sv. Stjepan, Kompolje, 11. kolovoza 2013.
MUČENIK – VJERNI SVJEDOK
Neki se pitaju kojega to Sv. Stjepana slave u Kompolju. Naime, Sv. Stjepan Prvomučenik slavi se 26. prosinca, 2. kolovoza je Sv. Stjepan, papa i mučenik, a 20. kolovoza je Sv. Stjepan Ugarski, kralj. Crkva u Kompolju posvećena je Sv. Stjepanu Prvomučeniku. Zašto se onda slavi u ovo vrijeme?
Veliki blagdani imali su više slavlja u godini. Tako znamo da imamo više blagdana BDM, imamo dva blagdana Sv. Ivana Krstitelja (rođenje i mučeništvo), imamo i dva blagdana Sv. Križa: Našašće i Uzvišenje (u Križpolju je 3. svibnja Našašće, a u Prozoru je 14. rujna Uzvišenje). Nešto slično imamo i sa Sv. Stjepanom Prvomučenikom. Njegov blagdan je odmah nakon Božića. No, dogodilo se 3. kolovoza 415. da je pronađen njegov grob i njegove kosti. S time su bila povezana brojna čudesa pa je i taj dan unesen u kalendar i on je u kalendaru bio sve do 1961. godine, kada je maknut i ostao je samo blagdan nakon Božića.
Kompoljčani su svoju crkvu posvetili Sv. Stjepanu Prvomučeniku, ali su ga zbog blizine njegova blagdana Božiću i zbog zimskih uvjeta slavili na dan Našašća Sv. Stjepana. Budući da je taj dan blizu drugim Stjepanima - Sv. Stjepanu, papi i mučeniku (2. kolovoza) i Sv. Stjepanu Ugarskome, kralju (20. kolovoza) - kod nekih je nastala zabuna kojega se to Sv. Stjepana slavi u Kompolju. U Kompolju se, dakle, slavi Sv. Stjepan Prvomučenik, ali je iz praktičkih razloga proslava župnog blagdana bila na dan Našašća Sv. Stjepana. Bez obzira kada slavite, uvijek je to proslava Sv. Stjepana Prvomučenika.
Ništa bolje ne izražava stanje katoličkog puka u jednom mjesto nego njegova crkva. Sjećam se da su 1991. godine mnogi Slunjani zaplakali kada su čuli da je zapaljena njihova crkva. Osjećali su se ranjeni i oni koji nisu često dolazili u crkvu. I ovdje se ta slika može pratiti. I ovdje su svi strepili 1991./92. hoće li granata pogoditi njihovu crkvu.
Kada je početkom 18. stoljeća nastalo jače naseljavanje nakon turske opasnosti, gradi se crkva. Neprijatelji ovoga naroda željeli su mu uništiti crkvu. Dakako i župnika koji narod upućuje u Kristovu poruku i trudi se da bude vjerni njezin svjedok. Jednoga od njih su ubili. Prije 70 godina – 26. kolovoza 1943. – ubijen ovdje Ladislav Kolarić, jedan od 37 župnika ove župe. Ovdje je župnikovao i hrvatski pjesnik Milan Pavelić, a u sjećanju starijih još je živa uspomena na Mirka Dintera. Nakon njega župnik ne boravi u Kompolju. Od 1974. do 2010. župom upravlja iz Švice Mile Rajković. Živost i zamah u duhovnom pogledu osjeća se u župi nakon dolaska župnika Anđelka Kaćunka. On sve više ulazi u život župe i otkriva ga, ali i župa ulazi sve više u njega i mijenja ga, budi u njemu dosad nepoznate snage.
Jednako tako neprijatelj želi izbrisati povijest. No ovdje će to teško biti jer je ona zapisana, kao i govor ovoga kraja, zaslugom domaćeg sina Milana Kranjčevića.
Dakle, već na početku obnove crkvenoga života, Kompoljčani su za svoga zaštitnika izabrali provomučenika Sv. Stjepana. Mučeništvo Sv. Stjepana postalo je sastavnim dijelom kršćanskog naviještanja. Sveti Luka ga je zapisao u knjigu koja se svuda širila gdje je bilo kršćana, u Djela apostolska. Nakon njega će slijediti drugi i kršćanska zajednica je njihovim primjerima ispunjavala svoje dane u godini - tako je nastao naš kalendar.
Prva kršćanska zajednica ugradila je služenje u svoje ustrojstvo. Idealni nasljedovatelj Kristov je onaj koji se svim svojim bićem predaje u služenju ljudima. Istina, osnovni zadatak je naviještanje Isusa Krista, ali ono nije uspješno ako ne postoji i praktično služenje ljudima, jer Krist je došao da služi, a ne da bude služen. Služenje čovjeku u vjernosti Bogu (diakonia i mučeništvo). To je kršćanin obećao na dan svoga krštenja. Mučeništvo je ustvari najjasnije svjedočanstvo vjernosti tome obećanju - ne dati se odvojiti od Isusa Krista. U svim napastima kod neprijatelja je uvijek bio posrijedi pokušaj da kršćanina odvoji od Boga. Ali i kad je on imao "razloga" da to učini, nijedan pravi razlog za kršćanina nije postojao za taj čin.
Crkva brižno bira uzore koje treba nasljedovati. Kompoljski vjernici uzeli sebi za uzor Sv. Stjepana.
Što se danas stavlja kao uzor? Iskustvo pokazuje kako se tu očituje siromaštvo naše generacije. Primjer su mladi koji za svoje uzore uzimaju razne idole razvratna života.
Pitamo se, zašto se ljudi u gledanju na život toliko razlikuju jedni od drugih? Zar možda zato što se u najdubljim svojim željama razlikuju? Ne, ne razlikuju se jer svi imamo zajedničku želju: sretan i vječan život.
Svi su ljudi tragači za srećom. Kad bih vas sve redom ovdje pitao želite li biti sretni, svatko bi odgovorio da to želi. I vi djeco, i vi u poodmaklim godinama. Možemo li mi po načelima demokracije dignuti ruke i izglasati da želimo bolji svijet? Držali mi ruke u zraku cijeli dan, ništa se na bolje neće pokrenuti, nego ćemo samo gubiti vrijeme.
Znajući tu ljudsku sklonost, razni ponuđači obećavaju da će ispuniti tu čežnju ljudskih srdaca. Nastala je cijela industrija laži gdje se čovjeku obećava sreća, i on često povjeruje da je ona doista tamo, a nje opet nema. Najveća sklonost je da ljudi sreću traže u bogatstvu, vlasti i časti. Ali ako je sreća u bogatstvu, onda ga treba imati pa makar ga ukrao, opljačkao, oteo; ako je sreća u vlasti, onda se i prijevarom smije doći do nje; ako je sreća u časti, onda glumimo i varajmo ljude da smo onakvi kakvi nismo samo da nas časte.
I čovjek koji mrzi teži za srećom, ali na krivi način. On je spreman sve druge unesrećiti dajući im velika i lažna obećanja, koja ne misli i ne može ispuniti. To se znade činiti na način "usrećivanja riba". Stavi se na udicu neku hranu koju riba voli i ona je guta ne znajući da je progutala sebi smrt. Izvana ponuda poručuje: "Ribo, ja želim da ti budeš zadovoljna i sita." Takvu sreću obećao je i Napasnik u raju zemaljskom. Mnogo je govora koji su puni briga za nas, a ustvari se često radi o sebičnim interesima pojedinaca i grupa. Takva obećanja poput udica "plivaju" oko nas, odjekuju s raznih "stabala" u ljudskoj zajednici: s novinskih, televizijskih, političkih, stranačkih, trgovačkih. I čovjek pomisli da je to sve normalno, da tako i treba biti, da tako i mi trebamo raditi: "E pa tako svi rade, trebam i ja!"
Nemojmo povjerovati u ta obećanja. Nije tu, čovječe, tvoja sreća.
Bog je u ljudsko srce ulio ne samo težnju za srećom, nego je također pokazao put prema sreći. Njega će svojim životom obilježiti obećani Božji poslanik. Njegova je poruka da put prema životu i sreći ide putem vjernosti Bogu i onda kada izgleda da nas je "ostavio" ("Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" – vapio je i Isus na križu); putem ljubavi prema čovjeku i onda kada nas on izdaje, muči – pribija na križ.
Teško je bilo ljudima, pa i najbližim sljedbenicima Kristovim, vjerovati da se ljudska sreća može uspostaviti tim putem, boreći se i predajući se potpuno za dobro drugih. Osjetljivost za tu vrednotu nije bila razvijena u višim društvenim slojevima. Ni rimska vlast, ni židovska (kralj Herod) na Kristovu pojavu i djelovanje neće se osvrtati sve dok nisu osjetili da je ugrožena njihova vlast.
Isus je prošao svijetom čineći dobro, gajeći ljubav prema svakom stvorenju, ali mu je jako teško bilo potaknuti ljude da podignu svoje oči od vlasti, moći i bogatstva prema nebeskim vrednotama radi kojih je On zaživio među ljudima. Izgledalo je da će vjetrovi ljudske strasti raznijeti tu novu ljepotu.
Ipak, uvijek je bilo onih koji su povjerovali u ljubav koja se očitovala u Isusu Kristu. Kršćani su oni koji su povjerovali u Ljubav (v. 1Iv 4,16). I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu, kaže Sv. Ivan.
Prva kršćanska zajednica nije ni računala s podrškom vlasti i moći. Ali je bila prepoznatljiva po međusobnoj ljubavi. "Gledajte kako se ljube" – govorili su pogani za kršćane. No prepoznala je snagu kršćanstva nakon tri stoljeća i šira društvena zajednica pa car Konstantin 313. godine daje Crkvi slobodu. Ali nije ni on dobio neku drugu poruku. Na nebu se pojavio križ s natpisom: "U ovom ćeš znaku pobijediti!" Taj pobjednički znak mi često stavljamo na sebe, započinjemo molitvu i posao s njime, taj znak stavljamo i na naša groblja – vjerujući da je u njemu snaga koja nadvladava i smrt.
Mi ćemo ove godine taj iskorak društvene zajednice u davnoj 313. godini proslaviti u Rakovici u nedjelju 18. kolovoza, na dan Sv. Jelene, majke cara Konstantina.
Snagu kršćanske poruke vidimo kako se očituje u Sv. Stjepanu. On je povjerovao u "nebeski recept" za sreću koji je propisao Isus Krist svojim životom, a zabilježili su ga oni koji s njime živjeli. Stjepan je prvi pokazao da u potpunosti vjeruje tom putu prema sreći koji je Krist pokazao i ostvario. On je njime išao kada su ga pokušali spriječiti. Htjeli su u njemu izazvati mržnju i prema Kristu i prema ljudima. I onda kada je bio kamenovan on je vjerovao da ljubav spašava, vjerovao je u ljubav i kada je ona neshvaćena, ponižena, odbačena. Ljubio je i one koji su njega mrzili, molio je za svoje neprijatelje. Povjerovao je u tu snagu koju je Isus do kraja svjedočio.
Povjerujmo joj i mi, kako je povjerovao Sv. Stjepan!
Utorak, 13. Kolovoz 2013.
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu
Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova... >>>
KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!
Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni... >>>
'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje
Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'... >>>
Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu
Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u... >>>
Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije
U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup... >>>
Kompolje (župna crkva)
Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)
Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa
Brlog
Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)
Vratnik
Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati
Kad ce opet blog?... >>>
Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio... >>>
13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna... >>>