Sv. Stjepan Prvomučenik – „reprezentativac“ kršćanstva

SLAVLJE „LETNJE STIPANJE“ U KOMPOLJU, 23.8.2014.

Homilija predvoditelja sv. mise mons. Tomislava Šporčića

Proslavljamo Sv. Stjepana Prvomučenika – zaštitnika crkve i župe u Kompolju. Zaštitnik župe je posebni blagdan župe – svakog vjernika koji toj župi pripada. Toga su bili svjesni naši stari pa su za takve dane vrlo rado dolazili i susjedi slaviti s onima koji taj dan slave svoga zaštitnika. U naše vrijeme to je oslabilo. No, pomalo kao da se vraća. Znamo da to dobrim dijelom ovisi i od nas svećenika-župnika, ali i od svakog pojedinca. Dobro je pokušati to učiniti da bude prikladno i prihvatljivo većini župljana, kao i njihovim susjedima.

Za Sv. Stjepana kažemo da je prvomučenik. Jednako bi smo mogli reći da je i prvi svetac. Koji živi i djeluje nakon Isusove smrti i uskrsnuća. To je svetac koji na svoj način prezentira kršćanstvo u najvišem smislu. Jedan duhovni pisac naziva ga „reprezentativcem“ - ne u nogometu niti tenisu, već u mučeničkom umiranju i velikodušnom opraštanju.
Bio je „jedan od sedam muževa na dobru glasu“ pa ga izabraše za đakona. Đakonska služba u ono doba bijaše: upravljati crkvenim dobrima, obilaziti sirotinju i pomagati ter propovijedati. U jednom opširnom govoru napao je stare židovske predaje, istaknuvši dvije činjenice.
Prvo: Vi ste kroz stoljeća ubijali proroke, na kraju ste smaknuli i Mesiju na križu! Drugo: Bog ne boravi samo u vašem jeruzalemskom hramu - Bog je bio s Abrahamom u Kaldeji, s Josipom u Egiptu, s Mojsijem na Sinaju još prije nego vi sagradiste hram.

Tim je riječima Stjepan otvorio Crkvu prema svijetu. Suprotstavio se Židovima koji su svu svoju duhovnu baštinu i predaju zbijali u svoje nacionalne okvire, koji su mrzili Samaritance i proglasili ih nečistima samo zato što su oni sebi podigli hram na brdu Gerazim. Stjepanova se nauka u potpunosti slaže s Isusovim evanđeljem. Isus je Samaritanki na zdencu jasno rekao da Crkva pripada cijelom svijetu: „Dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu“. Oni se pravo klanjaju koji se klanjaju u duhu i istini.
Zbog toga svjedočanstva za Isusa Krista – za to evanđeosko svjedočenje Stjepan je morao podnijeti tešku osvetu – teški osvetnički kamen. „Nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio“, pa ga kamenovaše. To je logika nasilja. Sv. Toma Akvinski veli da „naglosti smrdi savjet, neukosti znanost, a tupoglavosti razumnost“. Zbog toga Židovi „začepiše uši“ dok je Stjepan govorio.
I u prošlom odnosno II. svjetskom ratu, od 1939. do 1945., začepiše ljudi i uši i razum pa je bilo mobilizirano 110 milijuna ljudi da „kamenuju“ svijet. I pobiše 60, a raniše 35 milijuna ljudi! Tako uvijek biva kad zataji razum: pljušti kamenje, psovke, uvrjede, osvete, mitraljezi, bombe!

Nadalje, ono što je u čemu je veličina i svjedočanstvo Sv. Stjepana je snaga oproštenja neprijateljima. „Oprosti im“, molio je Isus umirući na križu za svoje krvnike. Tako je molio i Stjepan: „Ne uzmi im, Gospodine, ovo za grijeh“ (Dj 7,60). To je ta utješna poruka koja se krije u Stjepanovoj molitvi, krvlju pisanoj: Opraštanje je plodonosno. Pavao (Savao) je mrzio, progonio, zatvarao i ubijao kršćane. To je sam priznao u jednom govoru: „Kad se prolijevala krv Stjepanova, bio sam i ja prisutan, odobravao njegovim krvnicima i čuvao njihove haljine“ (Dj 22,20). Ali čuo je Stjepanovo opraštanje, čuo je njegovu molitvu. Nije li upravo Stjepanova molitva ganula Pavla ter je od progonitelja kršćana postao gorljivi Apostol?! „Da nije Stjepan molio, Crkva ne bi bila Pavla dobila na dar“, rekao je Sv. Augustin.

Također, u mučeništvu Sv. Stjepana očituje se zlo, koje je tako prisutno u ovom svijetu i među ljudima. Zlo je često uzrok nevjere i nepriznavanja Boga, Krista, Crkve. Mnogi se sablažnjavaju zbog postojanja zla. Mi teško i gotovo nikako ne možemo dokučiti odakle i zašto zlo – kršćanska teologija će reći da je to mysterium iniquitatis – tajna zla.
Mnogi pokušavaju, i općenito ljudi nastoje boriti se protiv zla tako da se osvećuju onima koji čine zlo. To na prvi pogled može izgledati kao da se čovjek oslobađa zla koje je drugi počinio. No, čovjek se ipak time samo zapetljava u mrežu počinjenog zla i bitno se ne razlikuje od njega. I to bez obzira na motive iz kojih djeluje, on zapravo čini ono isto što je njemu učinjeno te se uopće ne rješava spona zla. Tako se začarani lanac zla i nenamjerno nastavlja živjeti dalje. Zato je neophodno tražiti neki drugi primjereniji i učinkovitiji način oslobađanja od zla.

Drugi način suočavanja sa zlom, koji nudi i mogućnost oslobađanja, sastoji se u tome da je moguće i svoje i tuđe zlo pobijediti u sebi. Kako se to može postići? Ali i u tome postupku oslobađanja treba razlikovati vlastito i tuđe zlo. Svoje vlastito zlo čovjek pobjeđuje u sebi obraćenjem kao radikalnim odricanjem od zla i vraćanjem dobru. Odricanje od zla uključuje, zapravo konkretno vraćanje s puta zla i izabir puta koji vodi dobru. S druge strane, tuđe zlo, koje nam je učinjeno, pobjeđuje se također u sebi, i to bezuvjetnim praštanjem. Dakako da je veoma teško donijeti takvu odluku, ali je ona jedino učinkovita. Istinsko praštanje ne postavlja nikakve preduvjete, jer proizlazi iz uvjerenja i vjere u moć dobra koje otvara put budućnosti i života. I samo iz tih motiva ono može biti put istinskoga očišćenja od zla.

Ipak i u jednome i u drugome slučaju za oslobađanje od svoga i tuđega zla neophodna je snažna vjera u dobro i vjera u moć ljubavi kao istinske snage života, jer bez nje ne bi bilo uopće moguće istinsko oslobođenje od zla. Uistinu, samo ljubav kao žrtva može započeti i uspješno proizvesti oproštenje, što konkretno znači odricanje od zla kao metode djelovanja i življenja. Bez vjere u dobro i ljubav nema istinskog praštanja, a ako bi i bilo ono bi se pokazalo samo kao površan čin koji ne posjeduje dubinu. Zlo tako može „izgorjeti“ samo u vatri istinske ljubavi koja se pokazuje i kao patnja i žrtva za drugoga.

Netko je rekao: „Opraštanje je dvaput blagoslovljeno, jer usrećuje onoga koji oprašta i onoga kojemu opraštamo“! Neka nam Sv. Stjepan svima, a posebno župljanima Kompolja, kao njihov nebeski zaštitnik, u tome bude uzor i zagovornik kod Gospodina, kako bismo i mi bili „reprezentativci“ svoje svete vjere. Amen.

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>