Pričest na usta ili na ruku?

Ta dvojba - primati svetu pričest na usta ili na ruku - još uvijek je redovito javlja u Crkvi i katolički mediji na takva pitanja stalno odgovaraju. Tako katolički tjednik Glas Koncila ima rubriku "naši razgovori" upravo za tu potrebu. Iz jednog od predhodnih brojeva prenosimo pitanja i dio odgovora, a ostatak potražite na stranicama GK: http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=6&conID=535&act=show

Prilikom pričesti navikao sam da hostiju primim u ruke, pa je onda sam prinesem ustima. Je li to ispravno? Ako nije, zašto nije? I kako je ispravno? (Čitatelj N. P.)

Nakon podužeg vremena, nedavno sam bio na misi u zagrebačkim Remetama. Ugodno sam se osjećao kada je svećenik pričešćivao misare »potpuno«. On je svoje hostije dijelom umakao u kalež s vinom i onda pričešćivao izravno na usta vjernika. Pitam se: Zašto se vjernici ne bi pričešćivali »potpuno«, kako je na Posljednjoj večeri Isus pričestio svoje učenike, i tijelom i krvi svojom, na uspomenu njegove muke, povezanosti i jedinstva s Kristom. Dobro bi bilo da i ostali svećenici počnu pričešćivati na »remetski« način. (Vjernik, Zagreb)

Način na koji se pričešćujete jedan je od dva načina na koja se vjernici mogu redovito pričestiti u crkvi. Jedan je pričest na usta, koju prakticira velik broj vjernika. No, još od 9. stoljeća pričest se redovito dijelila i na ruku, s time da Crkva uvijek potiče na pobožno i savjesno ophođenje s hostijom, a svećenik je dužan pripaziti da se hostija doista pred njim i konzumira, kako ne bi došlo do zloporaba. Jer, za svakoga je katolika najsvetija stvar Tijelo Kristovo – posvećena hostija. S njome se svaki vjernik mora ophoditi krajnje dostojanstveno i ozbiljno. Zato ne treba u prvi plan isticati prima li netko pričest na ruku ili na usta, nego je važno da joj se pristupa s doličnim strahopoštovanje, s vjerom i u stanju milosti, to jest bez teškoga grijeha na duši.

Vjernicima koji primaju pričest na ruke preporučuje se i potiče ih se da im ruke budu slobodne, to jest da, na primjer, ne drže djecu na rukama ako se kane pričestiti na ruku. Ako netko pristupa pričesti i nosi dijete na blagoslov svećeniku, onda je svakako preporučljivo da primi pričest na usta. Isto tako, na rukama ne treba imati rukavice, ili pak hostiju »loviti« s dva prsta jedne ruke. Uobičajeno se ukrste ruke, u obliku križa, tako da se dlan jedne ruke položi u dlan druge ruke. Tada svećenik hostiju spušta na dlan gornje ruke, a pričesnik se dostojanstveno pričešćuje donjom rukom, prinoseći hostiju ustima i stavljajući je na jezik. Dakako, vrlo je važno pripaziti da ništa ne padne na tlo, jer i vjernik kao i svećenik mora biti oprezan i pažljiv prema svetim česticama, pa i onima koje ostaju na dlanu poslije pričesti...

A u broju Glasa Koncila od nedjelje 11. listopada, jedna vjernica iz Splita iznosi određene brige i dvojbe... (uz to nije zadovoljna odgovorom na slično pitanje u jednom od predhodnih brojeva)... uredništvo joj odgovara:

I mi doista s Vama dijelimo brigu i nama je, kao i Vama, uistinu stalo da se s hostijom, euharistijskim Isusom, svaki vjernik koji se pričešćuje odnosi s dužnom pobožnošću, pažljivošću i pristojnošću. I nama je stalo do toga da nitko i nikada ne oskvrne Tijelo Kristovo i u svojim smo odgovorima o načinu pričešćivanja upravo tako i pisali. Zato su Vaše optužbe neutemeljene i neargumentirane, pa zbog njih smijemo izraziti i svoje neslaganje. O nepotpunosti našega odgovora još bi se i moglo raspravljati; ta, o tako se važnim temama pišu ne samo znanstveni članci, nego i cijela djela, a mi na raspolaganju imamo tek novinsku rubriku, pa se nekada može i učiniti da »nismo sve rekli«. Ali, što se točnosti tiče, tu niste u pravu. Naime, u broju našega tjednika koji spominjete, u ovoj rubrici, odgovarali smo na više pitanja jednoga čitatelja pod naslovom »Zar nešto ne valja u enciklici 'Hvaljen budi'?« I tada smo ustvrdili – a sada ćemo još kraće ponoviti – da se vjernici u Katoličkoj Crkvi mogu pričestiti na dva načina. Jedan je pričest na usta, koju prakticira velik broj vjernika, a drugi je na ruku. »Crkva uvijek potiče na pobožno i savjesno ophođenje s hostijom, a svećenik je dužan pripaziti da se hostija doista pred njim i konzumira, kako ne bi došlo do zloporaba.« Među ostalim, napisali smo baš to i u svom odgovoru ne nalazimo netočnosti koje Vi spominjete.

No potaknut ćemo Vas da u ruke uzmete »Živo vrelo« (5/2010) koje za temu ima »Ruke i dodirnost otajstva« te da u tom liturgijsko-pastoralnom listu, na stranici 10, pročitate: »Ako se Božje otajstveno djelovanje gestualno očituje polaganjem ruku liturgijskoga službenika, onda se odgovor slavljeničke zajednice izriče gestom otvorene i ispružene ruke u znak primanja ili uzdarja. Još jasnija gesta u tom obrednom dijalogu jest ispružena ruka u činu primanja pričesti. U starim jeruzalemskim mistagoškim katehezama iz 4. st. potanko se poučava novokrštenike da je njihova ispružena ruka prijestolje koje prima Kralja (Cat. Mistag., 5,21). Pričesnik u krsnoj euharistiji ne ostaje 'dijete', nego po primanju euharistijskoga kruha u svoje ruke 'postaje odgovoran za Kristovo Tijelo' (S. Sirboni). Ne čudi da je pričest na ruku iz liturgijske prakse nestala upravo u doba kad su laici izgubili svoju 'aktivnu ulogu' u životu Crkve i liturgijskim slavljima. Pružena ruka u pričesti nije samo 'odgovor' na svećenikovo pružanje hostije i riječi 'Tijelo Kristovo'. Ispružena ruka ovdje stoji u neverbalnom dijaloškom odnosu sa svećenikovom epikletskom gestom ruke nad euharistijskim darovima te u dijalogu s riječima 'Evo Jaganjca Božjeg ... blago pozvanima na gozbu Jaganjčevu'. Ispružena ruka u pričesti nije samo u funkciji jednostavnijega ili prikladnijega oblika pričešćivanja, nego također u funkciji doživljajnosti zbilje zajedništva s Kristom. Ruka nedvojbeno pruža iskustvo susreta. Stoga primanje hostije na ruku nije tek put do pričesti, nego već i sama gesta u sebi jest pričest, communio (zajedništvo) s Kristom.« Tekst naslovljen »Božji dodir Crkve. Liturgijski simbolizmi ruku« potpisuje naš liturgičar, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. Ante Crnčević.

Cijelo pitanje "vjernice iz Splita" s odgovorom GK je na portalu Glasa Koncila: http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=27204

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>