Klečanje i stajanje u liturgiji
Klečanje za vrijeme euharistijske molitve
Primjećujem da na nedjeljnome euharistijskome slavlju dio vjernika ostaje klečati od trenutka posvećenja do kraja euharistijske molitve. Može li se klečanje u euharistijskoj molitvi smatrati prikladnijim stavom od stajanja? (Damir M., Zadar)
Stavovi tijela u liturgijskim slavljima nose značenja koja su vlastita pojedinim obrednim trenutcima. Stajanje se u kršćanskoj duhovnosti i obrednosti razvilo i prihvatilo poglavito kao stav uskrslih, na sliku Krista koji je »ustao« iz groba i sve ljude oslobodio robovanja grijehu i smrti. Stajanje je, dakle, eminentna gesta kršćanske liturgije, koja proslavlja i aktualizira Kristovo vazmeno otajstvo. Valja, stoga, zamijetiti da je stajanje gesta ispovijedanja vjere, kao što je poklonstvo poglavito čin kajanja, a prostracija (prostiranje, ležanje potrbuške – n.op.) izraz izručenja snazi Božje milosti u poslanju Crkve. Moliti zajedno s Kristom znači suobličiti se njemu, prihvatiti »stav Uskrnuloga«, kako bi riječi molitve zrcalile sliku kršćaninova života.
Da je stajanje kršćanima vlastit molitveni stav, pokazuje najstarija kršćanska ikonografija, oslikana na stijenama rimskih katakomba (orante). Do koje je mjere stajanje u kršćanskoj liturgiji poimano kao stav Uskrsnuloga, pokazuje činjenica da vjernička osjetljivost nije dopuštala klečanje nedjeljom. Bila bi to stanovita povrjeda dostojanstva nedjelje i zasjenjenje njezinoga središnjega smisla. Tertulijan smatra da su post i klanjanje nedjeljom, kada se kršćanska zajednica okuplja na slavlje Kristova uskrsnuća, bezbožno (nefas) djelo (De corona 3, 4). U tome je duhu Nicejski koncil (325.), zamjećujući uvođenje prakse klečanja u liturgiji, odredio da se nedjeljom ter u dane od Nedjelje Gospodinova uskrsnuća do Pedesetnice u liturgiji moli stojeći. Najnovija liturgijska obnova htjela je sačuvati vlastitost toga molitvenoga stava pa je unutar slavlja euharistije predvidjela trenutke klečanja samo u određenim trenutcima. Tako se za vrijeme euharistijske molitve stoji, izuzev kod izgovaranja riječi posvećenja (epikleze) i Gospodinovih riječi ustanovljenja euharistije, kada se kleči.
No, klečanje je ovdje svojevrsna epikletska gesta i nema značenja pokore ili osobne pobožnosti. Zajednica se u tome trenutku klečanjem pridružuju svećenikovoj epikletskoj gesti (položene ruke), odnosno nagnutosti tijela dok on izgovara riječi ustanovljenja, usvajajući tako riječi molitve i sudjelujući u njima. Na jednak način se stojeći pridružuje iskazivanju hvale kroz ostatak euharistijske molitve.
Osim što stajanje u molitvi očituje radost uskrsnuća i »dostojanstvo od smrti oslobođenih«, tomu molitvenom stavu daje se i eshatološko značenje: iščekivanje drugoga Kristova dolaska. Pasha i Eshaton nerazdvojivi su. Vjernici, slaveći spomen-čin Kristova vazmenoga otajstva, stoje »opasani i spremni« ter »s upaljenim svjetiljkama« čekaju svoga Gospodara kako bi mu mogli otvoriti vrata čim dođe. Ta spremnost vjere i upućenost prema drugome Kristovu dolasku nerijetko pokazuje više zrelosti od poklonstvene zatvorenosti u sebe i u vlastitu pobožnost.
Liturgiju slavimo kao Crkva, koja je »jedno tijelo«. Priliči, stoga, da i geste slavlja očituju jednost i jedinstvo Tijela, zajedništvo duha i prožetost istim osjećajem vjere. Liturgijski čini, naime, »nisu privatni čini; oni su slavlja Crkve koja je 'sakrament jedinstva'« (SC 26). Potrebno je izručiti se stavu Tijela koje je Crkva, izričući i na taj način svoje udioništvo u molitvi i slavlju, kako bi zajedništvo slavlja izgrađivalo liturgijsku pobožnost i duhovnost. Slavlje uvijek iziskuje poniznost, odreknuće u nekoj mjeri od vlastitih stavova, osjećanja i nagnuća, prepuštajući se osjećaju i stavu zajednice koja slavi. Ako se liturgija treba odlikovati »plemenitom jednostavnošću«, onda toj jedno-stavnosti, zacijelo, može pridonijeti i zajedništvo u istome molitvenome stavu po kojemu Crkva združuje riječi s tijelom.
(Živo vrelo, 6/2015.)
Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu
Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova... >>>
KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!
Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni... >>>
'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje
Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'... >>>
Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu
Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u... >>>
Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije
U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup... >>>
Kompolje (župna crkva)
Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)
Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa
Brlog
Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)
Vratnik
Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati
Kad ce opet blog?... >>>
Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio... >>>
13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna... >>>