Lijepa i radosna 'Elizabeta' – s važnim životnim pitanjima!

Proslava zaštitnice župe Brlog – Pohoda BDM (Elizabeti) – u subotu 28. svibnja (kako je već godinama tradicija da se slavi u zadnju subotu svibnja) protekla je u ozračju radosti i lijepog raspoloženja "na oba stola" – i u crkvi, i tijekom druženja na pučkom veselju poslije svete mise. Koncelebrirano euharistijsko slavlje – koje je ove godine bilo "posebno" po tome što se od sedam susjednih župnika odazvao samo jedan (ostali nisu mogli doći zbog ranije preuzetih obveza) – vodio je mons. Milan Šimunović, a suslavitelji su bili otočki župnik i dekan mons. Tomislav Šporčić, duhovnik slijepih i slabovidnih don Jure Ladišić i župnik don Anđelko.
Čitači su bili Mira Perković, brloška mežnjarica, i Pere Kranjčević iz Kompolja, psalam je pjevao Tomica Kranjčević iz kompoljskog župnog zbora koji je, s Glorijom Kranjčević na orguljama, vodio pjevanje, a evanđelje je proglasio mons. Šporčić. Valja istaknuti da je u pjevanju sudjelovala većina nazočnih vjernika svih uzrasta koji su u lijepom broju ispunili brlošku crkvu – a po tradiciji na to slavlje neki redovito svake godine dolaze iz mnogih gradova Hrvatske, kao i vjernici susjednih župa u dekanatu, ali i s Vratnika.

"Monsinjor Domaći", kako ga od milja zovu neki u Kompolju, u vrlo konkretnoj i doista nadahnutoj i veoma sugestivnoj propovijedi je sadržaj blagdana povezao s teškoćama svakodnevnoga života i župe Brlog i cijele Hrvatske (zaista je šteta što ta propovijed nije snimljena, ali dovoljno će kao poticaj svima na razmišljanje biti i glavnina sadržaja koji ovdje donosimo), a njezin "radni naslov" mogao bi se nazvati "Biti ili ne biti" naše vjerničke budućnosti.

U situaciji, prepunoj pitanja i problema s obzirom na našu budućnost, sve više smo skloni kukanju ili prepuštanju nekoj čudnoj 'sudbini'. Pritom na Boga, koga smo inače 'smjestili negdje u visine - u nebesa', sve manje računamo, u uvjerenju da je i On od nas 'digao ruke'. Ako bi kršćani nastavili tako dalje razmišljati, očito bi to bilo porazno. Jer, kao prvo, Bog nije samo nekoć pohodio u Isusu ovaj svijet, već je trajno među nama, ne dakle negdje izvan našega života. Uostalom, to je zajamčio Mariji preko anđela Gabrijela koji joj je došao navijestiti da će začeti po Duhu Svetom i roditi Spasitelja svijeta - Emanuela, "Boga među nama". Nadahnuta Božjim Duhom to je osjetila i Elizabeta kada joj je rođakinja Marija došla u pohod da joj pomogne, njoj staroj ženi koja je imala roditi budućega Ivana Krstitelja, Isusova preteču. I zato je Mariju nazvala "blagoslovljenom među ženama" jer je povjerovala anđelu i prihvatila suradnju u spasiteljskom Božjem planu…
U susretu dviju rođakinja, Marije i Elizabete, dogodilo se pravo čudo, radost koju je Bog pripremio svijetu. Zaista, Bog čovjeku uvijek priprema velika iznenađenja, samo se očekuje da čovjek surađuje, poput Marije i Elizabete… Drugo je pitanje odnosno naše je problem što mi često odgovaramo "ne", i upravo zato nestaje "volje za život", nema radovanja, a naši susreti, kojih je sve manje jer se ljudi zatvaraju u sebe, ne rađaju nadom već ostaju prazni. I ako smo "kušani Božjom odsutnošću" morali bismo se pitati: tko je koga napustio - Bog nas ili mi njega?
Očito je problem u ovome drugome. A kad se udaljimo od pravoga Boga, onda se pojavljuje niz "bogova" (imanje, novac, karijera, sebičnost, pomodarstvo, sve do vrijednosne anarhije), koji nas praktički zarobljuju, sve dotle da 'gubimo tlo pod nogama'. I zato nema volje za život, pa i među mnogim našim starijima koji 'životare' uz svoje 'šparhete' i koji, premda imaju mnogo slobodnog vrjemena, nemaju više volje ni za molitvu…
I zato se ne treba čuditi što se i mladi ne opredjeljuju za život, za brak i potomstvo, sve do gubljenja volje za istinske međuljudske odnose. Jer, otuđujući se od Boga udaljavamo se i jedni od drugih pa tako i naše crkve, kao mjesta okupljanja s Bogom i hrabrenja za život, postaju prazne…
Nije to slučaj samo s Brlogom, premda se to ovdje sve više osjeća. I makar je sve manjebrojnija, i ova brloška župa, iako u 'kontekstu' miješanoga stanovništva, ipak bi imala vjerničke šanse kada bi se i postojeći vjernici više okupljali. Međutim, nažalost, već dugi niz godina morale su se nedjeljne mise smanjiti na 'dvaput mjesečno', a na pomolu je situacija da i to postane neodrživo sa šačicom vjernika. Stoga, ako je mještanima, katolicima, stalo do vjere, a to znači i do mjesta okupljanja odnosno do ove jedne od najljepših crkvi u ovome kraju, onda bi se morali drugačije postaviti i zamislili "kako dalje"...
Nema sumnje da mnogi očekuju da i novi gospićko-senjski biskup, zajedno sa svećenicima, više u prvi plan stavi, osobito u nekim sredinama, 'spašavanje katoliciteta', duhovno uzdizanje naroda, pitanje okupljanja i navještaja vjere. Nije li vrijeme da se župljanima, svakoj kući (čak da se pođe u njih, tj. da se vjernike pohodi u njihovim obiteljima!), postavi direktno pitanje o opstojnosti dijela naših župa, pa i ove župe, jer to nije samo župnikovo pitanje? Jesmo li kršćani ili nismo, treba li i ova župa svećenika i crkvu, makar su župljani prilično 'razbacani', a oni iz Hrvatskoga Polja po tradiciji više okrenuti prema Kompolju? Međutim, ni po koju se cijenu ne smije dogoditi da ova župa zamre, to više što ima još toliko kršćana-katolika koji bi mogli održavati njezinu opstojnost.
U isto vrijeme, veličina i ljepota crkve upućuje na mogućnost njezina većeg korištenjg, a to je i poticaj na razmišljanje o nekim povremenim okupljanjima na dekanatskoj razini - od susreta bolesnika, mladih i dr., i u ovoj župi i u drugima, tako da svaka ima neku posebnost, a svi zajedno sve što je svima potrebno. U svakom slučaju, ubuduće će trebati nove svijesti i svećenicima i drugim vjernicima da se više "umreži" djelovanje župa, pojača međusobna podpora i vjernika i svećenika također prigodom ovakvih 'zborova', kako bi se na novi način jačala vjera i krijepila nada...
Nije li i za brlošku župu, ali i za ostale naše župe, krajnje vrijeme da se više počne "misliti na Boga“, a time i na svoju budućnost? Hoće li se dogoditi da se krivnjom vjernika počnu "zatvarati crkve", a da se svećenika treba samo kao "ukrasnog grobara" na sprovodima? Nešto se svakako mora promijeniti, da nam se ne dogodi tragedija kao u nekim europskim zemljama gdje su biskupije, zbog nemogućnosti održavanja prostora koji "više nikome ne trebaju", prisiljene prodati crkve, koje se poslije pretvaraju u restorane ili čak zabavne prostore…
U međuvremenu je i onaj manji dio vjernika - Isus je govorio čak o "dvojici ili trojici koji su sabrani u njegovo ime" - pozvan na jaču ustrajnost, ali u prvom redu je ovo poziv evanđeoskom "malom stadu" da se ne obeshrabri. Čestim okupljanjem, pa i u ime 'onih odsutnih', svjedoči se o Božjoj prisutnosti u ovoj demografskoj i "duhovnoj pustoši"… Nije li vrijeme za veće otvaranje, za pohode jednih drugima, poput Marije Elizabeti, da naši vjernici jedni druge hrabre i međusobno "jačaju moral", da gaje vjeru u život na ovim tako divnim prostorima naše Gacke doline!? – gotovo u jednom dahu izgovorio je dotle bujicu snažnih riječi mons. Šimunović, a onda je uskliknuo: "Kršćani, 'na noge' – vratite se Bogu, jer će inače sva naša 'životna trka' biti uzaludna ako se podložimo lažnim bogovima 'podzemnoga svijeta' (nekih anonimnih igrača) koji na razne načine truju i rastaču naše hrvatsko i katoličko tkivo, šireći neslogu i netrpeljivost od 'vrha politike' do obitelji i susjedstva. Marija i Elizabeta nas pozivaju da se otvorimo radosti koju Bog nudi u Isusu Spasitelju, jer to je jedini put ne samo da 'preživimo', nego i da imamo 'život u punini', da životno uspijemo, konkretno da budemo u vjekove spašeni!"
Propovijed je zaključio pozivom na molitvu "ovim dvjema svetim ženama, koje danas slavimo, posebice Mariji - da nas vodi Isusu, da nas uči izdržljivosti u životnim kušnjama, koje nas taru i žele u nama ugušiti životnu nadu. I, što je najvažnije, da ustrajemo u vjeri da je Bog s nama, da želi s nama 'dijeliti našu sudbinu', podržavajući u nama živu vjeru da možemo uspjeti. A toga nema bez nedjeljnog okupljanja s uskrslim Isusom, na svetoj misi!"

Na kraju misnoga slavlja, župnik don Anđelko je najavio sljedeća sv. misu u Brlogu u nedjelju 12. lipnja u 15,00 sati, a potom je ponovno u svoje ime i u ime članova ŽPV svim župljanima čestitao blagdan zaštitnice župe te im je prenio poruku i čestitku otočkoga gradonačelnika Stjepana Kostelca i njegova zamjenika Nenada Jankovića. Potom je u ime župljana izrekao kratka zahvalu za doprinos ovom slavlju svim članovima ŽPV na čelu s Milanom Jurkovićem (posebno vijećnicama koje su darovale cvjetne aranžmane), mežnjarici Miri i njezinoj obitelji, te lovcima (na čelu s Ivanom Marasom i Tinom Oreškovićem).
Zahvalio je i Josi Nikšiću iz Kompolja za posudbu šatora i klupa (a Anđelku Nikšiću za sklapanje i Draganu Kranjčeviću za prijevoz), zatim župnom zboru iz Kompolja te posebno kolegama svećenicima iz dekanata na dobroj suradnji u raznim prigodama. Na kraju je posebnu zahvalu uputio mons. Milanu Šimunoviću, predvoditelju slavlja i propovjedniku, naglasivši kako je posebno važno što je istaknuo "naše goruće probleme", ali i ukazao na rješenje svega što nas tišti.
Pritom je don Anđelko upozorio – glede nereda i stalnih svađa u društvu, kojima mediji izluđuju narod - kako je mnogo toga namješteno i da je riječ o podvalama, pri čemu se sustavno svaki dan plasiraju laži i obmane tako da štošta nevažno postaje glavna vijest, a istina se skriva! Ilustrirao je to primjerom da u petak nijedan dnevni list nije u tiskanom izdanju objavio ni riječi o ređenju našega biskupa Zdenka, ali ni o Tijelovu (!), dodavši da to ne može biti slučajno! Župnik je na kraju rekao kako nam je to, kao i sve lijepo što smo danas doživjeli, poticaj za podpuno oslanjanje na Boga - koji već u Starom zavjetu kaže: "Ako se na me ne oslonite, održat se nećete!" – naglasivši da nam je u svemu sv. misa najvažnija!
Zaključio je naglašavajući važnost okupljanja i druženja kao što su župni "zborovi", poglavito za izgradnju zajedništva, te je sve pozvao na druženje i tradicionalno pučko veselje poslije sv. mise – na livadi pored crkve uz kotlić i osvježenje pićem ter uz živu glazbu trija harmonikaša Mile Biondića iz Senja.

Poslije blagoslova zbor je vjernicima "darovao" još tri pjesme, od kojih su u dvjema Dragan i Tomica Kranjčević te župnik don Anđelko sudjelovali sviranjem na tamburi, za što su zajedno sa zborom dobili srdačan pljesak razdraganih vjernika.

Nedjelja, 29. Svibanj 2016.

Nova stranica župa KOMPOLJE, BRLOG i VRATNIK - na FACEBOOK profilu

Ova mrežna stranica (portal), nakon odlaska bivšega župnika don Anđelka Kaćunka na novu službu u Gospiću, više ne objavljuje sadržaje iz župa u naslovu. Nova...   >>>

KOMPOLJSKI "ZBOR" - SLAVLJE 'LETNJE STIPANJE': subota 21.8.!

Svečano koncelebrirano misno slavlje u 11,00 s. u zajedništvu sa svećenicima Otočkoga dekanata predvodi župnik (u odlasku) don Anđelko. Pjevanje vodi župni...   >>>

'Elizabeta' u Brlogu – radostno trostruko slavlje

Proslava blagdana Marijina pohoda Elizabeti, zaštitnice župe Brlog, 29. svibnja, i ove je godine bila svedena samo na liturgijsko slavlje – nametnute 'mjere'...   >>>

Šokantne izjave - poziv na raspravu u Crkvi i društvu

Medicinska aktivistica Vera Sharav - Židovka koja je preživjela holokaust - ukazuje na sličnosti između nacističkog režima i onoga što se događa danas* (u...   >>>

Jedinstveno svečano slavlje sakramenata kršćanske inicijacije

U redovitim okolnostima života naših manjih župnih zajednica krštenje djece, premda nije čest događaj, smatra se nečim uobičajenim. Nasuprot tome, pristup...   >>>

Kompolje (župna crkva)

Sveta misa:
nedjeljom u 10,00 sati; radnim danom u 18,00 sati (u zimskom razdoblju) odnosno u 19,00 ili u 19,30 s. (u ljetnom razdoblju)

Pobožnost Srcu Isusovu:
devet prvih petaka (od listopada do lipnja) – sveta misa navečer, potom klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Pobožnost Majci Božjoj:
u svibnju i listopadu krunica u 19,00 sati i potom sv. misa

Brlog

Sveta misa:
župna crkva: u drugu i posljednju nedjelju u mjesecu u 15,00 sati
Dom za odrasle "Bistričak": po dogovoru (o većim blagdanima)

Vratnik

Sveta misa:
župna crkva: nedjeljom u 12,00 sati
Crni Kal: prva nedjelja u mjesecu u 15,00 sati

Kad ce opet blog?...   >>>

Sveti Otac Benedikt XVI bio je osam godina na čelu Katoličke crkve. Prvi je Papa u posljednjih sedam stoljeća koji je odlučio...   >>>

13. veljače 2013. na Čistu Srijedu ili Pepelnicu, početku korizmenog vremena sahranjen je vlč. Mile Ivančić. Mučenik i okrutna...   >>>